Obilježavanje je započelo na dan početka štrajka u tadašnjem brodogradilištu Lenjin u Gdanjsku, 14. kolovoza, okupljanjem Počasnog vijeća Solidarnosti, polaganjem cvijeća na spomenik palim radnicima te obilaskom brodogradilišta u kojemu je 31. kolovoza, nakon sporazuma s tadašnjom komunističkom vladom, usvojen 21 zahtjev štrajkaša, među kojima i onaj o osnivanju neovisnog i samostalnog sindikata.
Uz brojne svečanosti i manifestacije u svim većim poljskim gradovima, a posebice u Varšavi, i poljska diplomatska predstavništva diljem svijeta organizirala su prigodne koncerte, seminare i ulična događanja, a glavni događaji odvijat će se u Bruxellesu, Budimpešti, Londonu, New Yorku, Parizu, Pragu, Rimu i Stockholmu.
U Gdanjsku, gdje će se održati središnja proslava obilježavanja obljetnice, okupit će se u srijedu niz visokih europskih dužnosnika i svjetskih uglednika. Potvrđen je dolazak 29 stranih državnih izaslanstava koje će predvoditi predsjednici država ili premijeri, među kojima je i hrvatsko predvođeno premijerom Ivom Sanaderom. Svi predsjednici ili premijeri postkomunističkih zemalja potvrdili su svoje sudjelovanje, a bit će nazočni i predsjednici Njemačke, Ukrajine, Gruzije, premijeri Finske, Nizozemske i Švedske, izaslanstvo američkog Kongresa, Europskog parlamenta, Europske komisije te kanadskog Senata. Posebni američki izaslanik bit će bivši američki državni tajnik James Baker.
Među visokim gostima naći će se i bivši češki predsjednik Vaclav Havel, bivša američka državna tajnica Madeleine Albright te bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski, bivši predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox, bivši češki ministar vanjskih poslova Jiri Dienstbier, bivši britanski ministar za europske poslove Denis McShane i drugi ugledni pojedinci. Oni će sudjelovati na međunarodnoj konferenciji "Od Solidarnosti do slobode", na kojoj su najavljeni i poljski predsjednik Aleksander Kwasniewski, legendarni vođa Solidarnosti Lech Walesa, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i drugi. Očekuje se da će okupljeni političari potpisati zahtjev upućen UN-u da 31. kolovoza bude proglašen međunarodnim danom solidarnosti i slobode.
Na Trgu Solidarnosti biti će održano veliko misno slavlje, koje će predvoditi novoimenovani krakovski nadbiskup i izaslanik pape Benedikta XVI., Stanislav Dziwisz, bivši tajnik Ivana Pavla II, a nekoliko sati nakon toga će na tom istom trgu biti potpisan osnivački akt utemeljenja i izgradnje Europskog centra Solidarnosti.
Jubilarnu godišnjicu Solidarnosti prate, međutim, i kontroverze i nesporazumi, čemu umnogome pridonose i pokušaji korištenja postignuća tadašnjeg neovisnog sindikalnog pokreta u političke svrhe uoči skorih parlamentarnih izbora u rujnu. Tako su nedavno utemeljitelji i vodstvo Solidarnosti proglasili krađom, laži i cinizmom pokušaj jedne političke stranke, Saveza demokratske ljevice, da u svoju političku baštinu uključi 21 zahtjev štrajkaša iz 1980., ubacujući ih u sadržaj svoje izborne kampanje. Suosnivači Solidarnosti ocijenili su to pokušajem instrumentalizacije društvene pobune protiv komunističkog sustava.
Do razmimoilaženja dolazi i unutar same Solidarnosti. Nedavno je njen legendarni osnivač i vođa Lech Walesa, nobelovac i prvi demokratski izabrani predsjednik države nakon rušenja komunizma, najavio svoj odlazak. Obrazložio je to tvrdnjom kako je današnja Solidarnost "jednostavno drugačija" odnosno da je "njegova" Solidarnost "bila više narodni pokret", dodajući da ga sindikat, kojega vode obučeni profesionalci, sve manje treba te da je vrijeme za smjenu generacija. On je najavio da će sudjelovati na posebnom kongresu Solidarnosti posvećenom godišnjici, no da će to biti i prilika za rastanak. S druge strane, još jedna velika figura radničkog i sindikalnog pokreta tog vremena, Anna Walentynowicz, rekla je da neće sudjelovati u službenim ceremonijama obilježavanja godišnjice, najavivši proslave koje će biti odvojene od političkih stranaka, države i europske administracije. Po njezinim riječima, "Solidarnost je izdana, a izdali su je ljudi koji sada drže vlast u Poljskoj".
Brojni visoki političari i stručnjaci, ocjenjujući ovih dana odjeke događaja iz kolovoza 1980., slažu se u tome da je utemeljenjem sindikata Solidarnost, neovisnog i samostalnog sindikalnog pokreta čije je osnivanje označilo prekretnicu u političkom životu do tada rigidnog komunističkog sustava Poljske, pokrenut širi politički proces koji je u konačnici doveo i do pada Berlinskog zida i rušenja komunizma u istočnoj Europi te do europskog ujedinjenja. Povjesničar i političar Bronislaw Geremek, jedan od arhitekata političkih promjena u Poljskoj i istočnoj Europi i politički savjetnik Solidarnosti od njezina osnivanja, istaknuo je ovih dana kako su "Solidarnost i revolucija koju je pokret inspirirao važni elementi europske povijesti i kolektivnog pamćenja i stoga integralni dio identiteta svih Europljana". "Pojmovi Europljanin i europski građanin ne mogu biti definirani samo po etničkom kriteriju, niti Europa može biti definirana samo zemljopisno. Ono što je također potrebno su određene vrijednosti i kolektivno pamćenje", rekao je Geremek na međunarodnoj konferenciji u Varšavi, posvećenoj Solidarnosti i disidentskim pokretima u komunističkim zemljama.
Govoreći o značenju Solidarnosti za kasnija zbivanja u istočnoj Europi latvijski premijer Algars Kalvitis nedavno je rekao kako su Poljaci svojom težnjom za slobodom i demokracijom pokrenuli reforme u cijeloj središnjoj i istočnoj Europi. Stoga su događaji iz kolovoza 1980. bili kamen temeljac ujedinjenoj Europi, ocijenio je Kalvitis, dodajući da bez Solidarnosti ne bi bilo ni pada Berlinskog zida, niti neovisnosti i slobode za zemlje središnje i istočne Europe pa ni njihova današnjeg napretka u sklopu EU i NATO-a.
Ispitivanje javnog mnijenja, koje je proteklih dana objavio ugledni poljski dnevnik Rzeczpospolita, pokazalo je da poljski građani kao najveće postignuće djelovanja pokreta Solidarnost vide izborenu slobodu govora, što smatra njih 52 posto, a potom i političke posljedice promjena započetih u vrijeme Solidarnosti, prije svega ulazak u EU i NATO. Neovisnost, koja je bila među glavnim ciljevima Solidarnosti, tek je na četvrtom mjestu što stručnjaci tumače činjenicom da to više nije prvorazredno političko pitanje. Svaki drugi ispitani Poljak ocijenio je pak da bez Solidarnosti ne bi bilo niti pada komunizma.