Prijedlogom zakona, koji je upućen u parlamentarnu proceduru, na politički neprihvaljiv način definiraju se pozicije Slovenije za buduće pregovore ili arbitražu, koju zakonski tekst implicira, kazao je diplomatski izvor, pod uvjetom da ostane neimenovan.
"Neprihvatljivo je povući crtu u tuđem dvorištu pa onda pregovarati do kuda ćete se povući", rekao je izvor.
Na hrvatskoj strani postoji duboko ogorčenje i razočaranje jer Hrvatska uopće nije obaviještena da Slovenija priprema takav potez, sve do posjeta državnog tajnika Bože Cerara u srijedu.
Posebno je razočaravajuće što se sve događa samo dva mjeseca nakon zajedničke sjednice dviju vlada na Brijunima, nakon koje su izjavile da će u traženju rješenje za otvorena pitanja vezana uz granicu, izbjegavati incidentene postupke koji bi mogli prejudicirati njihovo rješavanje, odnosno otežati razvoj dobrosusjedskih odnosa, rekao je izvor.
Po njegovim riječima, jedino što preostaje je arbitraža, koju implicira i odrednica iz prijedloga zakona da će granica zone biti utvrđena međunarodnim sporazumum.
Hrvatska će idućeg tjedna pokrenuti inicijativu za uvođenje privremenog režima ribolova u Piranskom zaljevu, koji bi uključivao i 'tampon zonu' na crti razgraničenja, kako bi se izbjegli incidenti među slovenskim i hrvatskim ribarima, najavio je izvor.
"Incidenti u Piranskom zaljevu nisu nikada bili izazvani s hrvatske strane. Uvijek smo predlagali sastanke načelnika policijskih uprava, predstavnika susjednih općina i ribarskih cehova kako bi se incidenti izbjegli", kazao je hrvatski diplomat.
Odbacio je kao netočne interpretacije po kojima Italija i Hrvatska dijele Jadran, ističući da je sporazum Zagreba i Rima od 4. kolovoza tehničke prirode, po kojem se uz pomoć satelita precizno utvrđuje crta razgraničenja epikontionentalnog pojasa u Jadranu, prema sporazumu između Italije i bivše SFRJ iz 1968. godine.
Pozivanje Slovenije na sukcesiju bivše SFRJ, kao izvor prava za proglašenje svojih zona u Jadranu, značilo bi da svaka od bivših republika ima pravo na dio mora, što je neodrživo. Tijekom 90-ih
Slovenija se pozivala na neko 'prirodno pravo' na pristup otvorenom moru, no kasnije je promjenila retoriku, podsjetio je izvor.
Ostvarivanje teritorijalnog dodira s otvorenim morem, Slovenija je postavila je za svoj strateški cilj iako joj to konfiguracija vlastite obale ne dozvoljava.
Teritorijalne vode Slovenije zatvorene su granicama teritorijalnih voda Italije i Hrvatske, što Sloveniju prema međunarodnom pravu mora svrstava u tzv. "zemljopisno zakinute države", kao što se i sama definirala u više zakonskih dokumenta - kao što su ratifikacija Konvencije UN o pravu mora iz 1992., ranijem Pomorskom zakoniku, čak i u "magna carti" svoje politike prema morskoj granici s Hrvatskom - Memorandumu o Piranskom zaljevu od 7. travnja 1993.
"Slovenija spada u skupinu tzv. geografski zakinutih država koje zbog gospodarskog položaja ne mogu proglasiti svoje isključive gospodarske zone", navodi se, među inim, u Memorandumu.
Isključive gospodarske zone su termin kojim Konvencija UN-a o pravu mora obuhvaća ribolovne, ekološke i druge zone koje se nastavljaju od granica teritorijalnog mora na otvoreno more.
EPIKONTINETALNI POJAS
Epikontinentalni pojas (continental shelf, plateau continental) je naziv kojim se u međunarodnom pravu mora označava morsko dno i podzemlje otvorenog mora što se nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora do određene dubinske granice, na kojem prostoru ima obalna država suverena prava radi njegovog istraživanja i iskorištavanja prirodnih bogatstava.
Ženevska konvencija o epikontinentalnom pojasu iz 1958. određuje da on obuhvaća morsko dno i podzemlje do crte gdje dubina iznosi 200 metara, ili i preko crte do onog mjesta gdje dubina vode još dopušta iskorištavanje prirodnih bogatstava.
Razgraničenje Jadrana između Italije i Hrvatske, provedeno je i na onom djelu gdje dubina daleko prelazi 200 metara.