Prijedlog zakona o energiji, sročen na 1724 stranice, čeka Bushov potpis nakon što je prošlog tjedna odobren u Kongresu, označivši završetak jedne od najduljih političkih drama u njegovom mandatu.
Bush je uložio osobni ugled kako bi progurao taj prijedlog zakona koji će, po njegovim tvrdnjama, riješiti jedan od najozbiljnijih američkih sigurnosnih problema - riječ je o ovisnosti o nafti s nestabilnog Bliskog Istoka. Udio nafte iz inozemstva u ukupnoj potrošnji u SAD-u iznosi 58 posto, a do 2025. porast će na 68 posto, pokazuju procjene američkog kabineta.
Predsjednik Državnog fonda za okoliš Philip Clapp upozorio je da nijedan sudionik u žučnoj raspravi u Kongresu nije ukazao na bit problema. "I republikanci i demokrati potpuno su paralizirani kada je u pitanju rješavanje tri velika nacionalna energetska problema - smanjivanje naše ovisnosti o nafti s Bliskog Istoka, smanjivanje potrošačkih cijena benzina i preusmjeravanje gospodarstva na tehnologije povezane s obnovljivim izvorima energije", naglasio je.
Direktor studija prirodnih resursa na institutu Cato Jerry Taylor konstatirao je da je spomenuti prijedlog zakona ogledan primjer politike koja se temelji na specijalnim interesima a kreirao ju je kabinet koji - od Busha naniže - obiluje nekadašnjim akterima u naftnom sektoru.
"Prijedlog vrvi subvencijama, poreznim povlasticama i raznim oblicima pomoći energetskoj industriji koja s obzirom na visoku razinu cijena ne treba još i pomoć poreznih obveznika", naglasio je Taylor.
Novi zakon obuhvaća porezne olakšice u visini 14,5 milijardi dolara u sljedećih 10 godina, uglavnom za ugljen, naftu, prirodni plin i nuklearke i slične pogone, ali obuhvaća i poticaje za razvoj alternativnih izvora energije poput vjetra i vode, uz porezne olakšice za hibridne tipove automobila čije su pogonsko sredstvo benzin i električna energija. Iz konačne verzije zakona izbačeno je nekoliko ključnih Bushovih ciljeva, uključujući otvaranje nedirnutog rezervata na Aljasci za eksploataciju nafte.
Analitičari su ocijenili da novi zakon ipak neće osigurati efikasniju potrošnju goriva u američkim automobilima, iako bi ta mjera sama za sebe mogla naviše smanjiti utjecaj uvezene nafte na američko gospodarstvo.