Ravnatelj Društva Marko Đukić današnju je konferenciju za novinare sazvao u povodu jučerašnjeg napisa u "Jutarnjem listu" u kojem se, kaže, Crveni križ spominje u negativnu kontekstu. Jučerašnji Jutarnji naime prenosi tvrdnje Osječanke Marije Lovrić da je nestanak svoga supruga Branka policiji i Crvenom križu prijavila 28. studenog 1991., dok se na potvrdi iz policije kao datum prijave navodi 24. prosinca, a na onoj iz Crvenog križa 15. siječnja 1992.
Zamoljen da komentira protuslovne datume, Đukić je rekao kako za to nema objašnjenje i da je po podatcima iz administracije Crvenog križa, prva prijava o nestanku zaprimljena 15. siječnja 1992., a da je Lovrićeva supruga obnovila postupak traženja 24. veljače 1994.
Nitko nije imao razloga mijenjati termin za tri tjedna, rekao je Đukić.
Služba traženja prikuplja, zapisuje i obrađuje podatke o žrtvama ratnih sukoba i nestalim osobama, ali ne može izravno tražiti nestale osobe, rekao je.
"Žao nam je ako se dogodi neki slučaj na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da Crveni križ nešto nije učinio, jer mi smo radili u okviru naših mogućnosti", kazao je Đukić.
On je također na današnjoj konferenciji za novinare rekao kako se iz predmeta vezanih uz grad Osijek može zaključiti da "nisu svi slučajevi identični" jer, dodao je, iz predmeta koje osječki Crveni križ ima, neki ljudi su odvođeni iz svojih kuća ili stanova, neki s radnih mjesta "ili po nekoj trećoj osnovi". U kontekstu medijskih napisa u kojima se najčešće spominje Branimir Glavaš, rekao je Đukić, "ne može se zaključiti da je to (odvođenje ljudi) bilo sustavno i organizirano od određene institucije".