Studija objavljena u časopisu "Sleep" potvrđuje prijašnje studije koje su pokazale povezanost poremećaja spavanja i hiperaktivnosti, ali i to da se hiperaktivnost javlja nakon hrkanja.
Znanstvenici sa sveučilišta Michigan izvijestili su 2002. da postoji dvostruko veća vjerojatnost da će djeca koja redovito hrču biti hiperaktivna ili imati poremećaje ponašanja. Za dječake mlađe od osam godina ta je vjerojatnost četiri puta veća.
Nakon četiri godine praćenja 229 djece, znanstvenici su potvrdili svoj zaključak i otkrili još više slučajeva hiperaktivnosti. Otkrili su da su mala djeca koja su hrkala nakon četiri godine bila četiri puta sklonija hiperaktivnosti. Dječaci koji su na početku studije imali manje od osam godina i koji su imali najviše problema s disanjem u snu, bili su čak devet puta skloniji hiperaktivnosti četiri godine poslije nego dječaci iste dobi koji nisu imali takvih problema.
"Naša otkrića potvrđuju pretpostavku da poremećaji disanja u djetinjstvu, ako se ne liječe, mogu pridonijeti razvoju hiperaktivnosti", napisao je voditelj istraživanja Ronald Chervin. "Poremećaji spavanja djece i odraslih osoba često nisu dijagnosticirani premda imaju velik utjecaj na zdravlje, ponašanje i kvalitetu života", dodao je.