Troje švedskih znanstvenika, Maud Wallsten, umirovljena znanstvenica koja proučava slatke vode iz Uppsale, umirovljeni liječnik Jan Thorsson iz Nynäshamna i genetičar i stručnjak za proučavanje šipka (šipkove ruže) Gun Werlemark iz Kristianstada, detektivskom su upornošću uspjeli dokazati vezu izmedu jezera Fagertärn i čuvenog Monetova vrta u Givernyu. U svojem su proučavanju napravili DNA analize, a mnogo je sati otišlo i na dokumente iz francuskih arhiva.
Crvene lopoče s jezera Fagertärn otkrio je mladi student botanike Bernhard Agaton Kjellmark 1856. god. Svoje otkriće objavio je u dvadesetak redova u tadašnjim "Botaničkim zapisima". Ovaj mali članak pobudio je veliki interes kako u Europi tako i u Americi. Botanički instituti u Lundu i Uppsali dobili su na stotine pisama od ljudi s oba kontinenta u kojima mole da im se pošalje sjeme i sadnica. To je dovelo do toga da su se crveni lopoči gotovo iskorijenili i 1905. god. jezero i lopoči su se zakonski zaštitili.
Botaničar-znanstvenik iz Köningsberga (današnji Kaliningrad, Rusija) Robert Caspary uspio je prije zaštite nabaviti sjeme i 1871 god. počeo je prodavati sadnice. Zahvaljujući njemu, crveni lopoči se nalaze u gotovoj cijeloj Europi.
Jedan od njegovih kupaca bio je i francuski botaničar Bory Latour-Marliac. U njegovim katalogu iz 1880. nalazili su se i crveni lopoči pod nazivom Nymphaea caspary. Potkraj 1880. Claude Monet sagradio je svoj vrt u Givernyu i nalazi su otkrili da mu je stigla pošiljka od Bary Latour-Marliaca.
Lopoči su česti motiv u Monetovoj umjetnosti. Mrena mu je s godinama sve više slabila vid i boje su sve više dolazile do izražaja na njegovim slikama. To je imalo utjecaj i na cijelu umjetnost - impresionizam je prešao na apstraktni ekspresionizam.
Paralelno s popularnošću Monetovih slika rasla je i popularnost vrtnih umjetnih jezera. Na taj su način crveni lopoči s jezera Fagertärn obilježili kako povijest umjetnosti, tako i kulturu uzgoja vrtova.