O knjizi su govorili kroatistica Ozana Ramljak, glavni urednik časopisa "Vijenac" Ivica Antičević, odvjetnik Željko Olujić te jedan od autora, akademik Josip Pečarić.
Kroatistica Ramljak rekla je kako je Mile Budak "godine 1945. optužen, osuđen i smaknut u roku manjem od 24 sata".
"Tada je ušutkano i njegovo djelo" te "govoriti o sudbini Mile Budaka znači govoriti o jednom vremenu i njegovim recidivima koji su zahvatili i naše vrijeme", naglasila je Ozana Ramljak.
Glavni urednik časopisa "Vijenac" Ivica Antičević napomenuo je kako akademik Jelčić, jedan od autora knjige o Budaku, "književnost proučava u sklopu narodne povijesti" te da ni "od 1990. nemamo prave rasprave koja bi se bavila Budakovim djelom".
Također je ustvrdio da je Mile Budak u razdoblju "od 930. do 1940. bio najplodniji i najčitaniji hrvatski književnik".
Odvjetnik Olujić ocijenio je kako je Budak bio "dobar pisac i čuvar hrvatskoga kulturnog ognjišta". "Zabranjivati književnost i čitanje knjiga Mile Budaka na početku 21. stoljeća ravno je zabrani matematike", dodao je.
Akademik Josip Pečarić u ime autora pozvao je Hrvatski sabor da "političke procese proglasi nevaljalim, a mjerodavna tijela da po službenoj dužnosti pokrenu obnovu političkih procesa održavanih u doba komunističkih i drugih totalitarističkih vlasti".
Knjiga "Književnik Mile Budak sada i ovdje" (214 str.) objavljena je u autorskoj nakladi. Sastavljena je od četiri dijela, a u prvom je objavljen Apel za obnovu političkih procesa održavanih u totalitarnim režimima, Jelčićev prilog o Budaku u očima kritike, Pečarićev o Apelu i oko njega te prilozi drugih autora o Mili Budaku.
Akademici Dubravko Jelčić i Josip Pečarić autori su više knjiga publicističkog sadržaja.
Prema navodima Hrvatskog leksikona, književnik i političar Mile Budak (1889.-1945.) bio je ministar bogoštovlja i nastave u prvoj vladi NDH. Potkraj 1941. postaje poslanikom HND u Berlinu gdje ostaje do travnja 1943. , kada kratkotrajno (do studenog 1943.) preuzima dužnost ministra vanjskih poslova. Po završetku rata jugoslavenski Vojni sud II. armije osudio ga je na smrt, a kao nadnevak smrti navodi se 7. lipnja 1945.