"Ne razumijem zašto bi se Mesić toliko ljutio na četnike i postavljao svoj vlastiti problem na međunarodnu razinu, kad, primjera radi, Srbi nikad nisu 'glede njega' postavljali pitanje njegovog strica, koji je bio pukovnik Hrvatske legije na Istočnom frontu. Ako nama, dakle, u pogledu dobrih međususjedskih odnosa ne smeta Mesićevo porijeklo i 'u' simbolika, ne razumijem zašto bi njima smetalo priznanje Ravnogorskog pokreta", izjavio je za "Večernje novosti" povjesničar Bojan Dimitrijević s Instituta za modernu historiju u Beogradu.
List postavlja pitanje "što bi bilo da su se Srbi smrtno naljutili na hrvatske dužnosnike, počevši od Ivice Račana, Zdravka Tomca, Vladimira Šeksa i ostalih koji su pohodili Bleiburg, odajući počast ustašama koji su tu pobijeni - jer ustaše su ubijale Srbe". "Bleiburg ne baštinimo kao srpski problem, to je hrvatski problem i kakav god oni odnos zauzmu prema njemu - tiče se njih", kaže Dimitrijević.
Drugačiji stav za "Večernje novosti" iznosi predsjednik Komiteta SUBNOR-a SCG Miodrag Zečević, za kojega list konstatira da je "blagonaklon prema Mesiću, zbog njegovih zasluga iz prošlosti". "Kad je Tuđman rehabilitirao ustaše koje su mu poslužile kao osnov za stvaranje države, Mesić se od njega distancirao. Kad je postao predsjednik države, vratio je antifašistički pokret na mjesto koje mu pripada", kaže Zečević, dodajući: "Mi smo imali četnike koji su klali srpsku djecu i žene, oni su imali ustaše koji nisu ubili nijednog Hrvata, ubijali su Srbe".
Kad je o Bleiburgu riječ, kaže Zečević, tamo su ubijeni i četnici i nedićevci, ljotićevci, bjelogardejci i ustaše.
"Svi oni su se u povlačenju pomirili. To je grobnica i četnika crnogorskih. Bleiburg je, dakle, na neki način i naš problem", zaključio je Zečević.