Sagrađena na zahtjev pape Siksta IV. između 1477. i 1480., kapela je smještena uz desni bok Bazilike sv. Petra. Njezine mjere - 40,5 m duljine, 13,3 m širine i 20,7 m visine - navodno odgovaraju legendarnome hranu kralja Salomona.
Sikstinska kapela slavna je po freskama koje su radili Perugino, Botticelli i njihovi učenici prikazujući na bočnim zidovima Mojsijev i Kristov život, dok je strop oslikao Michelangelo, koji je autor i slavnoga "Posljednjeg suda" nasuprot ulazu.
Kardinali će sjediti za nekoliko stolova s označenim mjestima o čemu će odlučiti ždrijeb, postavljenih u obliku slova 'u' s time da otvoreni dio gleda prema "Posljednjem sudu".
S te će se strane nalaziti i urna, čiji je poklopac ukrašen dvjema figurama janjadi, a u koju će kardinali ubacivati glasačke listiće nakon što ih prvo stave na na okrugli pladanj.
Listiće po završetku svakog glasovanja kontroliraju trojica nadzornika, a koji će to biti odlučivat će se ždrijebom.
Velika inovacija je urna posebno predviđena za bolesne kardinale koji, premda se nalaze unutar Vatikana, ne mogu napustiti Dom sv. Marte gdje se nalaze njihove sobe, kako bi došli u Sikstinsku kapelu i ondje glasovali.
Ta je urna zatvorena ključem, a na poklopcu je uski prorez u koji bolesni kardinali mogu ubaciti listić.
Treća urna, koja je kao i prethodne dvije u obliku velikog kaleža, namijenjena je prikupljanju listića kada se obavi prebrojavanje, kako bi se oni zatim ubacili u peć gdje će biti spaljeni. Peć je postavljena pred ulazom u kapelu, a dim koji iz nje izlazi, ovisno o tome je li bijeli ili crni, signalizira je li papa izabran ili nije.
U dnu kapele su, uvijek zatvorena za javnost, mala vrata koja vode u ćeliju tri sa tri metra. Ta "suzna komora" prostor je u koji netom izabrani novi papa ulazi u pratnji kamerlenga kako bi ondje, barem prema tradiciji, mogao briznuti u suze pred odgovornošću i težinom zadaće koja ga čeka.