Odgovarajući na pitanja tužitelja, Dobričanin je ostao kod svojih tvrdnji iz prošlotjednog iskaza, prema kojima je obdukcija srpskih i finskih patologa pokazala da 40 ubijenih Albanaca nisu bili žrtve pokolja, kako navodi optužnica, nego da su poginuli u borbi.
Naglasio je kako je nalaz "parafinske rukavice" bio pozitivan kod 37 od 40 ubijenih, što pokazuje da su pucali iz vatrenog oružja.
Na pitanje tužitelja Daniela Sacsona jesu li finski patolozi potvrdili te nalaze, svjedok je rekao kako su se oni priključili kasnije.
Tužitelj je tražio da svjedok dokaže gdje su to Finci utvrdili da se nije radilo o strijeljanju, no Dobričanin je objasnio da su mu to kazali u neformalnom razgovoru tijekom obdukcije.
U kosovskom dijelu optužnice protiv bivšeg predsjednika SRJ navodi se da su srpske snage 15. siječnja 1999., nakon topničke pripreme, ušle u Račak i ubijale albanske muškarce idući od kuće do kuće, dok su dvadesetpetoricu zarobili i strijeljali na brdu Beguš iznad sela.
Tužitelj Sacson u sudnici je pokazao fotografije mjesta na kojem su likvidirani zarobljenici, na kojem su finski forenzičari u ožujku 2000. iskopali brojna puščana zrna.
Dobričanin je negirao vjerodostojnost tih nalaza, navodeći kako lokacija nije bila zaštićena i da su zrna mogla biti podmetnuta, sugerirajući da se kod Račka radi o insceniranom događaju.
Kada je otkriven 18. siječnja, pokolj u Račku izazvao je oštre reakcije međunarodne zajednice te se vjeruje da je pridonio odluci o vojnoj intervenciji NATO-a protiv SRJ.
Srpska propaganda uložila je velike napore dokazujući da je bila riječ o insceniranom događaju koji je poslužio kako povod za intervenciju NATO-a a istu tezu u svojoj obrani zastupa i Milošević.
Protuispitivanje Dobričanina nastavlja se i u srijedu, nakon čega će Milošević izvesti novog svjedoka.