"Čim sam čuo tu tužnu vijest, služio sam svetu misu moleći za dragoga Pokojnika i, istodobno, zahvalivši Bogu na njegovu daru zvanome Ivan Pavao II., daru Crkvi, svijetu, hrvatskome narodu i svim ljudima dobre volje", izjavio je nuncij Vidović koji je bio u najbližoj pratnji Pape tijekom triju njegovih pastoralnih pohoda Hrvatskoj i dvama BiH.
"Izgubili smo prijatelja na zemlji, ali smo dobili još jednoga novoga zagovornika na nebu", rekao je, napomenuvši kako nas je napustio čovjek koji je bezbroj puta očitovao svoju ljubav prema svim ljudima i narodima, pa tako i prema našemu hrvatskom narodu.
"Ljubljeni puče hrvatski", te riječi koje je izgovorio u Zadru, kako napominje nuncij, sažetak su svih onih riječi iskrene očinske ljubavi koju je pokazao prema našemu hrvatskom narodu, a izgovorile su ih usne očitujući ono što mu je bilo u srcu.
Smatra da ćemo svi biti jednodušni u ocjeni da se Ivan Pavao II. istaknuo svetošću života i da je jučer zapravo preminuo svetac.
"Preminuo je onako kako je i živio - preminuo je, pučki rečeno, na glasu svetosti. Sav je svoj život stavio pod zaštitu Presvete Bogorodice i njoj ga je posvetio, što je pokazao i svojim geslom: 'Totus tuus - Sav Tvoj'", kaže, dodajući kako je preminuo u dan koji je po staroj katoličkoj predaji posvećen Presvetoj Bogorodici, i istodobno u predvečerje nedjelje Božjega milosrđa kojom se završava osmina Uskrsnuća Gospodnjega.
Svaka podudarnost je slučajna, ali riječ je o znakovitim podudarnostima, drži vatikanski veleposlanik u Bjelorusiji.
"Jednostavno rečeno, Ivan Pavao II. je bio onakav kako smo ga zvali zbog njegove službe - Sveti Otac. Dok je bio s nama bio je te i sada ostaje za sve primjer vjere i čovjekoljublja. Bio je to čovjek ljubavi, pravde i mira. Crkva je u Ivanu Pavlu II. imala velikoga papu. Svijet je u njemu imao velikoga graditelja mira, promicatelja ljudskih prava i dostojanstva svakoga čovjeka i svakoga naroda, zaštitnika potlačenih i obezpravljenih, zagovornika suradnje i ravnopravnosti velikih i malih, bogatih i siromašnih", ističe nuncij.
Napominje kako Crkva u Hrvata i hrvatski narod uopće te svi stanovnici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u njemu su imali istinskoga prijatelja, koji je pokazao svoju blizinu onda kada je bilo najteže: u nedavnome strašnom agresorskom ratu, koji je zahvatio tamošnje drage krajeve.
Neki su mu već dali naziv Ivan Pavao Veliki, svrstavši ga tako u velikane crkvene i svjetske povijesti, kaže, dodajući kako je to prvo učinilo rimsko sveučilište La Sapienza o 300. obljetnici svojega osnutka, a potom je to učinio i banjolučki biskup Franjo Komarica 22. lipnja 2003. u prigodi njegova pastirskoga pohoda Banjolučkoj biskupiji.
Nuncij podsjeća kako je njegova izravna suradnja s Papom počela 1987. i doživjela je vrhunac u njegovim trima pastirskim pohodima Republici Hrvatskoj - 1994., 1998. i 2003., te dvama pohodima Bosni i Hercegovini - 1997. i 2003.
"Posebno mu je bilo drago što je hrvatskim katolicima mogao pokloniti svoje 100. apostolsko putovanje izvan Rima i Italije. Učinio je to kao znak svoje posebne ljubavi i očinske skrbi", tvrdi, napominjući kako se svaki put rado odazvao pozivima da dođe u pohod. Bilo mu je žao pak što ne može doći u ostala mjesta kamo je bio pozivan i kamo su ga očekivali otvorena srca i raširenih ruku, kaže.
Napominje kako je od svih mjesta koja je pohodio 2003. posebno oduševljen bio Dubrovnikom.
"Svjedoče to i one njegove riječi na kraju svečane svete mise na gruškoj obali kao i pristanak da bude počastni građanin Dubrovnika. Od pohoda pak 1998. uz Mariju Bistricu i Žnjan u Splitu posebno ga je oduševio Solin. Od pohoda 1994. Zagrebu posebno ga se je dojmilo sveto Bogoslužje s nepreglednim mnoštvom ljudi na zagrebačkome hipodromu. Iz Sarajeva pak koje je pohodio 1997. posebno u srcu nosi ono što je doživio na nogometnome igralištu za vrijeme svete mise i što je vidio i osjetio prolazeći sarajevskim ulicama. I uvijek je spominjao kako nije mogao pohoditi Sarajevo 1994. što je inače žarko želio kako bi još više pridonio miru ugroženu ratom", izjavio je nuncij.
Podsjeća kako je hrvatske katolike obdario i s dva svetca: svetim Leopoldom Bogdanom Mandićem i svetim Markom Križevčaninom, te s troje blaženika: blaženim Alojzijem Stepincem, blaženom Marijom Propetoga Isusa Petković i blaženim Ivanom Merzom. Hrvatskim je katolicima također darovao i četiri kardinala - Franju Kuharića 1983., Vinka Puljića 1994., Josipa Bozanića 2004. i Josipa Uhača koji umire 1998. upravo na dan kada je Sveti Otac najavio da ga kani imenovati kardinalom, dodao je.
"Za dobre ljude, kao što je Ivan Pavao II., zna se reći da su bili bolji nego li rođeni otac. To vrijedi i za Ivana Pavla II. i hrvatski narod i sve stanovnike Republike Hrvatske kao i Bosne i Hercegovine. Zahvalit ćemo mu pravo jedino ako li ostanemo vjerni onome što je naučavao i za što je svjedočio svojim životom i radom. To je inače naš dug. A prijatelju se ne može ne uzvratiti prijateljski i s ljubavlju", kaže apostolski nuncij Martin Vidović.