Osoba zadužena za objavu papine smrti jest komornik, "kardinal camerlengo", a to je u ovome trenutku španjolski kardinal Eduardo Martinez Somalo.
Komornik ga triput zaziva krsnim imenom, a u prošlosti bi ga i kucnuo srebrnim čekićem po čelu.
Od komornika se očekuje da srebrnim čekićem slama papinski prsten (tzv. "Pescatorio", Ribarev prsten) i olovne pečate čime se potvrđuje završetak pontifikata.
Camerlengo zatim zatvara papine privatne odaje i radnu sobu i one ostaju zatvorene do izbora nasljednika.
Službena objava papine smrti zadaća je glavnoga rimskoga vikara, a to je sada talijanski kardinal Camillo Ruini.
Vatikanske se zastave spuštaju na pola koplja, a prema tradiciji, pritvaraju se Brončana vrata bazilike sv. Petra.
Zbor kardinala upravlja svakodnevnim aktivnostima Crkve, ali ne smije donositi nikakve dalekosežne odluke. Ne smije mijenjati uredbe niti pravila za izbor papina nasljednika.
Osobe koje nakon smrti Ivana Pavla II. jamče kontinuitet državni su vatikanski tajnik kardinal Angelo Sodano, kardinal Joseph Ratzinger, na čelu Kongregacije za nauk vjere i nadbiskup Stanislaw Dziwisz, Papin osobni tajnik.
Nakon objave papine smrti počinje devetodnevna žalost. Tijelo se položeno u lijes izlaže u bazilici sv. Petra, i nakon četiri do šest dana održava se pogreb.
Dekan Kardinalskoga zbora kardinal Joseph Ratzinger pozvat će u Rim sve kardinale, među njima i Josipa Bozanića i Vinka Puljića, na konklavu, izbor novoga pape.
Konklava će početi najmanje 15 dana od smrti pape, a najkasnije dvadeset dana i glasovat će tajno u Sikstinskoj kapeli, a bijelim će dimom objaviti da Katolička crkva ima novoga papu.