Iako potpuno svjestan kritičnog stanja u koje je zapao, Papa je, prema riječima njegovih najbližih suradnika, odbio biti prebačen u bolnicu odabravši radije ostanak do posljednjeg daha u svojim odajama s pogledom na Trg sv. Petra.
A kao duhovni vođa katolika kojemu, prema priopćenju Vatikana, zakazuju srce i bubrezi, kojemu je disanje plitko a krvni tlak pao opasno nisko, Sveti Otac i na samrtnoj postelji ostaje miran dok se iz Apostolske palače neprestance pronosi riječi "spokoj", piše dpa.
Prema katoličkoj novinskoj agenciji Zenit, jedan od ključeva za Papinu hrabrost otkriva se u apostolskom pismu što ga je Papa napisao prije 20 godina.
U pismu "Salvifici Doloris" objavljenome 1984., Papa piše da Kristovo uskrsnuće baca potpuno novo svjetlo na ono što inače smatramo strahom od napuštanja ovosvjetovnog života.
"Svojom spasiteljskom mukom, jedini začeti Sin oslobađa čovjeka grijeha i smrti...", pisao je Papa navodeći da je "čovjekova konačna sreća u sjedinjenju s Bogom; a to znači, za spašenoga, da u eshatološkoj (nauk o smislu i svrsi čovjekova postojanja) perspektivi patnja postaje potpuno nevažna".
"Kao rezultat Kristove spasiteljske muke, čovjek postoji na zemlji u nadi vječnog života i svetosti. Iako pobjeda nad grijehom i smrću koju je Krist postigao na križu i uskrsnućem ne ukida privremenu patnju ljudskoga života, niti oslobađa od patnje cijelu povijesnu dimenziju ljudske egzistencije, ono ipak baca novo svjetlo na tu dimenziju i na svaku patnju: svjetlo spasenja ", pisao je Ivan Pavao II.
Sveti Otac ima dug medicinski dosje još od 1981. kad je zadobio teške ozljede u atentatu a slijedile su razne bolesti, uključujući i Parkinsonovu, no odbio je još jednu hospitalizaciju i prihvatio da je njegovo vrijeme došlo.
Poljski kardinal Andrzej Maria Deskur, bliski prijatelj Pape ovako je to objasnio: Nadahnuće je to ne samo za katolike već za svo čovječanstvo - "odlaziti spokojno".