"Predsjednik ICTY-a Theodor Meron je 30. ožujka odobrio zahtjev Miroslava Kvočke za prijevremeno oslobađanje, ne temelju Statuta i Pravilnika suda, činjenice da je Kvočka izdržao dvije trećine kazne 13. siječnja 2004., i mišljenja upravitelja pritvora, Tužiteljstva i sudaca Žalbenog vijeća", navodi se u priopćenju.
Kvočka je u pritvoru ICTY-a od 9. travnja 1998. a raspravno vijeće ga je 2. studenoga 2001. osudilo na sedam godina zatvora na temelju utvrđene krivnje za progon, ubojstva i mučenja kao zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja, počinjeno protiv bošnjačkih i hrvatskih civila na širem području Prijedora 1992.
Zajedno s njim osuđeni su drugi dozapovjednici i stražari u logoru: Dragoljub Prcać na pet, Mlađo Radić na 20, a Zoran Žigić na 25 godina zatvora. Žalbeno vijeće im je 28. veljače 2005. potvrdilo kazne.
Kvočka je bio prvi zapovjednik logora Omarska, a od lipnja 1992. zamjenik zapovjednika logora. U optužnici se navodi da su između travnja i kolovoza 1992. vlasti bosanskih Srba u općini Prijedor nezakonito odvojile, zatočile i zatvorile u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm više od 6.000 Bošnjaka, Hrvata i drugih nesrba iz prijedorskog kraja na sjeverozapadu BiH.
U logoru Omarska bili su zatočeni, između ostalih, vojno sposobni muškarci i politički, privredni, društveni i intelektualni prvaci Bošnjaka i Hrvata, te 40-ak žena. U logor Keraterm bili su zatočeni vojno sposobni muškarci, a u Trnopolju žene i djeca. Uvjeti u logorima bili su okrutni i nehumani, svakodnevno su vršena ispitivanja zatočenika koja su redovito praćena batinama i mučenjima. Teško premlaćivanje, mučenje, ubojstva, seksualno zlostavljanje i drugi oblici fizičkog i psihološkog nasilja bili su svakodnevni. Broj onih koji ih nisu preživjeli dostiže najmanje nekoliko stotina, navodi optužnica.