Vlada Srbije obznanila je sredinom tjedna da će Perišić u ponedeljak 7. ožujka otputovati u Haag kako bi se dobrovoljno predao Međunarodnom sudu za ratne zlocine.
U priopćenju je istaknuto da je Perišić nakon uručenja optužnice po svojoj volji i savjesti donio odluku koju vlada izuzetno poštuje jer je moralna i u nacionalnom interesu.
"Nemam nikakvu dilemu izaći pred bilo koji sud a pogotovo ICTY, jer je to jedini način da obranim svoju čast, ugled vojske i dostojanstva naroda", izjavio je Perišić.
Beograd je najavio da će ICTY-u dati jamstva potrebna za njegovo puštanje na slobodu do početka suđenja, kao i pružiti svu potrebnu pomoć njegovoj obitelji.
Haško Tužiteljstvo potvrdilo je da je protiv Perišića podignuta optužnica, ali je ona još uvijek zapečaćena pa nije poznato za što ga se tereti. Glasnogovornica Tužiteljstva Florence Hartmann kazala je u petak da nadležni sudac nije želio skinuti oznake tajnosti s optužnice sve dok Perišić u ponedjeljak ne stigne u Haag.
Agencija Beta izvijestila je iz Beograda kako saznaje da se Perišića tereti po zapovjednoj odgovornosti, zbog toga što nije učinio ništa da spriječi opsadu i granatiranje Sarajeva i pokolj 8.000 Bošnjaka u Srebrenici. Ako se to pokaže točnim, znači kako tužitelji drže da mogu dokazati izravnu umiještanost Vojske Jugoslavije u te inkriminirane vojne operacije ili postojanje faktične kontrole vojnog vrha u Beogradu nad djelovanjem snaga pobunjenih Srba u Hrvatskoj i BiH.
Ranije su iznošene pretpostavke da bi Perišić mogao biti optužen zbog razaranja Mostara, pljačke i ubojstava hrvatskih i bošnjačkih civila, na početku rata u BiH 1992. kada je zapovijedao Hercegovačkim korpusom JNA, no dok Haški sud optužnicu ne otpečati sve navedeno ostaje na razini spekulacija.
Ratni put koji ga je doveo do Haškog suda, Perišić je započeo 1991. godine u Zadru, kao pukovnik na čelu Topničkog školskog centra JNA. Nakon blokade vojarni i izvlačenja JNA iz grada, postavlja topovske baterije nadomak gradskih predgrađa iz kojih se u jesen 1991. razara Zadar. Županijski sud u Zadru osudio ga je koncem 1996. u odsutnosti na 20 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zločin protiv međunarodnog prava. Hrvatska je spis suđenja 1999. predala ICTY-u.
Poslije povlačenja JNA iz Hrvatske, postavljen je za zapovjednika Hercegovačkog korpusa JNA sa sjedištem u Bileći. Snage tog korpusa, pod Perišićevim zapovjedništvom, u proljeće i ljeto 1992. napadaju Mostar, granatiraju civilne ciljeve, pljačkaju i pale kuće, ubijaju i protjeruju Hrvate i Bošnjake iz grada, o čemu je na haškom suđenju Slobodanu Miloševiću u srpnju 2003. svjedočio bivši pripadnik "crvenih beretki", zaštićeni svjedok C-17.
Početkom 1993. JNA se u BiH transformira u Vojsku Republike Srpske u čiji zapovjedni kadar ulaze oficiri JNA rođeni u BiH, a Perišić, rođen 1944. u selu Koštunići kod Gornjeg Milanovca, odlazi u Niš na mjesto zapovjednika 3. jugoslavenske armije.
U kolovozu 1993. imenovan je zapovjednikom glavnog stožera Vojske Jugoslavije. Na tom položaju ostaje sve do 24. studenoga 1998. kada ga Milošević smjenjuje jer je kritizirao represiju prema Albancima na Kosovu. Ponuđena mu je funkcija savjetnika za obranu predsjednika vlade SRJ, što Perišić odbija.
Nakon umirovljenja, angažira se politički u redovima srbijanske oporbe a kasnije postaje predsjednik Pokreta za demokratsku Srbiju. Sudjeluje u rušenju Miloševićeva režima a 2000. postaje potpredsjednik reformističke vlade Srbije koju formira DOS na čelu sa Zoranom Đinđićem.
Vojna kontraobavještajna služba uhitila ga je 14. ožujka 2002. pod optužbom da je diplomatu SAD predao strogo povjerljive dokumente. Uz Perišića uhićen je i američki diplomat John David Neighbor, a vojska je priopćila da je Perišić ulovljen "in flagranti delicto" kako predaje jugoslavenske vojne tajne. Iako optužnica protiv njega nije podignuta a skandal se ubrzo stišao, Perišić je 20. ožujka podnio ostavku u vladi te se praktično povukao iz politike.
Perišić je četvrti srpski general koji se predaje ICTY-u u posljednjih mjesec dana, a prema najavama iz Beograda do kraja ožujka mogli bi ga slijediti još najmanje trojica kolega - generali Zdravko Tolimir iz RS optužen za Srebrenicu i Žepu, te Sreten Lukić i Nebojša Paković optuženi za zločine na Kosovu.
Provedba "izlazne strategije" Haškog suda, nametnula je posebnu dinamiku i prioritete za 2005. godinu kako za Tužiteljstvo i sudska vijeća ICTY-a, tako i za zemlje pod jurisdikcijom suda i međunarodnu zajednicu u cjelini. Krajem 2004. Tužiteljstvo je podiglo posljednje optužnice, čije potvrđivanje i objavu ovih dana prati i neuobičajeno brz dolazak optuženih u Haag, a istodobno se povećava pritisak za dolazak preostalih 16 bjegunaca, posebno onih najodgovornijih, jer ukoliko oni do kraja godine ne budu u pritvoru ICTY-a neće biti vremena za pripremu i dovršetak njihovih suđenja do kraja 2008., na što je Vijeće sigurnosti UN upozorio predsjednik suda Theodor Meron.
Usklađeni pritisak iz Haaga, Bruxellesa i Washingtona na SCG, BiH i Hrvatsku, te uvjetovanje njihovog integriranja u EU i NATO punom suradnjom s ICTY-em, rezultirali su puno agilnijim odnosom prema zahtjevima iz Haaga u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu te sadašnjim nizom predaja ili najava predaja optuženih.
Vlasti SCG najavile su da će do kraja ožujka ispuniti sve preostale obveze prema Haškom sudu, u očekivanju da EU usvoji studiju o izvodljivosti i otvori prostor za pregovore o stabilizaciji i pridruživanju, te također najavili obnovu inicijative za članstvo u Partnerstvu za mir NATO-a.
Na traženje da komentira aktualni dolazak niza optuženih u Haag, glasnogovornik suda Jim Landale je rekao kako "u posljednje vrijeme ima dobrih vijesti ali još uvijek puno toga treba učiniti" te potvrdio da će 2005. biti "apsolutno važna godina za Haški sud".
"To što je 16 optuženih, među kojima su Radovan Karadžić i Ratko Mladić, još uvijek u bijegu je neprihvatljivo. U srpnju ove godine bit će 10 godina od masakra u Srebrenici a Karadžić i Mladić, ali i drugi koji su optuženi za njega, još su na slobodi", rekao je Landale u telefonskom razgovoru iz Haaga i dodao kako se "još uvijek očekuje i prebacivanje generala Ante Gotovine".
Iako je Hrvatska tijekom 2004. osigurala predaju i odlazak u Haag devetorice optuženih Hrvata, te ispunila sve druge zahtjeve za suradnju, neuspjeh da se osigura dolazak pred sud generala Ante Gotovine koji je u bijegu od lipnja 2001., zaprijetio je odgodom pristupnih pregovora s EU zakazanih za 17. ožujka. Predsjedavajući Vijeće minstara EU, luksemburški šef diplomacije Jean Asselborn o tome je u petak u Haagu razgovarao s glavnom tužiteljicom ICTY-a Carlom del Ponte, nakon čega je poručio Hrvatskoj da joj je ostalo još samo nekoliko dana kako bi dokazala da u potpunosti surađuje s Haškim sudom.
piše: Damir Hainski