Autor članka Janko Lorenci zamjera slovenskim vladama, a osobito sadašnjoj vladi desnog centra i premijeru Janezu Janši da je u odnosu sa susjednim državama "uvijek u defanzivi" i u "pasivnom položaju" zbog "kompleksa inferiornosti" na koji Slovence navikavaju već u obrazovnom sustavu, uvjeravajući ih da su imali "tešku povijest" i da da su uvijek bili "sluge tuđincima".
Lorencijeva analiza bavi se nedavnim novinskim frontama otvorenim u povodu prve proslave talijanskog Dana sjećanja i obnovljenim polemikama oko zaštite slovenske manjine u Austriji.
"Čini se da je Slovenija u središtu ofenzive nenaklonjenih susjednih država. Javnost je razdražena, a vlast hladnokrvna, po nekima i bezbrižna. Janša kaže da nema razloga za paniku, djelomično je u pravu, a djelomice ne", primjećuje Lorenci.
"Slovenija se nalazi na razdjelnici razvijene i nerazvijene Europe, gdje se susreću romanski i germanski utjecaj, gdje su do jučer graničili kapitalizam i komunizam, a tu je nedavno propala i država kojoj smo pripadali. Sukobljavanja su skoro programirana. Austrija i Italija su bitno bolje razvijene od Slovenije, Madžarska i Hrvatska zaostaju i za nama. Italija je preko NATO saveza zadužena za obranu slovenskog zračnog prostora, Austrija nam nudi konzularne usluge. S Madžarskom imamo malo dodira i malo problema, a sa Hrvatskom mnogo zajedničkih interesa, mnogo zajedničkih problema i zanimljiv splet emocija na obje strane granice", navodi Lorenci.
Uz to što su ekonomski i diplomatski jake i imaju jaka savezništva, Italija i Austrija nastoje "nakon zatona u razdoblju Drugog svjetskog rata u kojemu su se okaljale fašizmom i nacizmom" ponovo "ojačati svoj regionalni utjecaj", a u toj funkciji gledaju i na Sloveniju na koju izvode "varirajući ali trajan pritisak". Budući da je riječ o dvije države koje ne spadaju u sam utjecajni vrh Europske unije, one se usmjeravaju prema svojim regionalnim političkim ambicijama širenja utjecaja u neposrednom susjedstvu, Austrija prema jugoistoku, a Italija prema Istoku, ocjenjuje Lorenci.
"Jugoslavija nas je izvana štitila, ali nas je ugrožavala iznutra. Nakon njena raspada povijesni se je osjećaj inferiornosti prema Italiji i Austriji iz kratkotrajnog osjećaja relativne snage naglo vratio na isti osjećaj inferiornosti, pomiješan s povremenim izrazima agresivnosti. Na psihološkoj razini kao državi nam nedostaje jako samouvjerenje i sposobnost. Nedostaje nam i sposobnost za realne procjene. Ako nam se osmjehne austrijska ministrica vanjskih poslova, odmah se topimo od dragosti, a ako se pojavi neki problem s Hrvatskom malo nedostaje da proglasimo opću mobilizaciju", piše Lorenci.
"Bilo bi loše ako susjedne države budemo stalno doživljavali kao izvor problema. Iz toga se može razviti psihoza opsjednutosti koja šteti unutra i prema vani. Naravno, susjedi nisu uvijek dobronamjerni i politika uvijek radi za vlastite interese. Ponekad su ti interesi u skladu s našim interesima, ponekad ne. Zadaća je naše politike da tu kompatibilnost ili nekompatibilnost dobro procijeni i onda reagira na odgovarajući način", piše Lorenci u zaključku svoje analize.