Nacistički znanstvenici su izveli testiranja nečega što se moglo nazvati "prljava atomska bomba" pred kraj Drugog svjetskog rata, piše njemački povjesničar Rainer Karlsch u novoj knjizi "Hitlerova bomba".
Zatvorenici koncentracijskih logora korišteni su za testiranja bombe i "više stotina" ih je umrlo u užasnim mukama u tim pokušajima koji su provođeni na otoku Ruegen u Baltičkom moru i na brežuljkastom području oko 100 kilometara južno od Berlina 1944. i početkom 1945. godine.
Karlsch (47), autor brojnih knjiga o špijunaži iz vremena hladnog rata i utrci u naoružanju, potvrđuje svoja otkrića do sada neobjavljenim dokumentima, znanstvenim izvješćima, planovima i skicama.
Američki povjesničar Mark Walker, međunarodno priznati stručnjak za program atomskog naoružanja Trećeg Reicha, potvrdio je Karlscheva otkrića. "Smatram argumente vrlo uvjerljivima", kazao je Walker.
Međutim, Hitlerovo atomsko oružje nije dosegnulo razarajući potencijal američkih bombi koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki, kazao je Walker, profesor povijesti na Union Collegeu državi New York.
Walker kaže da se oružje, koje su tajno razvijali nacistički znanstvenici, može usporediti s "prljavom bombom" - nuklearnim materijalom koji se zatvara u eksplozive.
Takvo oružje koje izaziva vrlo slabo razaranje, ali koje širi ogromne količine smrtne radijacije, može jedino biti korišteno na bojišnici kako bi odbilo neprijateljske postrojbe, dodao je.
Pred kraj rata Hitler je inzistirao da njegovi znanstvenici razvijaju "čudesno oružje" koje će mu omogućiti da se iz ralja poraza izvuče pobjedom u posljednji trenutak.
Njegove su tvrdnje odbačene kao tvrdnje poremećnog čovjeka. No, Karlschova knjiga iznosi vjerovanje u mogućnost da je Hitler možda stvarno bio bliže razvoju "čudesnog oružja" nego je to itko vjerovao.
Vjerovalo se da nacisti nemaju čisti uran koji gotovo da nije postojao izvan Sjeverne Amerike i Afrike. Također se vjerovalo da je Hitler više volio konvencionalno oružje jer ga je njegovo ograničeno shvaćanje strateškog ratovanja onemogućavalo da vidi razgranatost nuklearnog kapaciteta. Smatralo se da je Hitler obeshrabrio znanstvenike u daljnjem razvoju atomske bombe.
No, Karlsch je uspio dokumentima dokazati da su nacisti posjedovali nuklearni reaktor i lokacije za nuklearna testiranja.
Najznačajniji dokaz je nacrt patenta za bombu od plutonija iz 1941. godine, a Karlsch je za svoje istraživanje koristio suvremena izvješća, konstrukcijske nacrte, snimke iz zraka, bilješke nekih od znanstvenika te špijunska izvješća američkih i sovjetskih agenata te mjerenja radijacije i analize tla.