Ustavna tužba trenutno je jedini način zaštite prava na suđenje u razumom roku, a od svih ustavnosudskih predmeta najbrže raste broj onih u kojima se građani žale na preduga suđenja. Kako očekuju da će i dalje rasti broj takvih tužbi, ustavni suci ističu da bi one mogle ugroziti mogućnost Ustavnog suda da rješava slučajeve koji su im u temeljnoj nadležnosti.
Stoga su Sabor izvijestili kako bi preduga suđenja morali sankcionirati redoviti i specijalizirani sudovi, dok bi Ustavni sud trebao ostati nadležan za odlučivanje tek nakon što se iskoriste sva sredstva zaštite pred nadležnim sudovima.
Dodaju i da bi se postupak zaštite prava na suđenje u razumnom roku trebalo urediti Zakonom o sudovima, kao i da bi zbog uređivanja učinkovitog sustava zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom trebalo izmijeniti ili donijeti novi zakon o Ustavnom sudu.
Sabor su upozorili i na zakonsku obvezu Vrhovnog suda da kao najviši sud treba osiguravati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana. Takav zaključak Ustavni sud je donio zbog nekoliko slučajeva u kojima su stranke protiv odluka županijskih sudova neposredno podnosile ustavne tužbe jer Vrhovni sud prema odredbama Zakona o parničnom postupku ne odlučuje o sporovima male vrijednosti - do pet tisuća kuna.
Kao primjer su naveli različite sudske odluke u tužbama zbog neisplaćivanja božićnica i dara za djecu 2000. temeljem Koletivnog ugovora za javne službenike i namještenike. Nakon različitih odluka pojedinih županijskih sudova, Vrhovni sud nije mogao uskladiti sudsku praksu jer je riječ o postupcima vrijednosti manje od pet tisuća kuna, upozoravaju ustavni suci.