"Bilo bi interesantno spomenute crnogorske zastupnike pitati kako bi se osjećali da su hrvatske jedinice krenule na Kotor, pa da su s okolnih brda granatirale ovaj grad, kao što bi bilo interesantno čuti i njihov odgovor na pitanje da li misle da je 'Dubrovačka republika' i dalje 'okupirana srpska zemlja'", piše list i nastavlja da "za razliku od 'tajne diplomacije' koju su vodili Tuđman i Milošević, ovoga puta ta 'tajnost' pokazuje političku i regionalnu zrelost koju, opet, svakodnevno ne pokazuje i 'javna' sfera u kojoj čačkanje starih demona često zatamni europsku ambiciju, i to više u bizarnim stvarima (tetovaže, internet diverzije...), nego u diplomatskim, čija učestala i visoka bilateralnost sa svojom retorikom daje nadu za bolju budućnost".
"Ovakav diplomatski potez maltene je u rangu senzacije. Točnije, on pokazuje obostrano triježnjenje, u smislu da Hrvatska napušta arogantno ignoriranje činjenice da je, pored toga što je i mediteranska, i dunavska, i srednjoeuropska i alpsko-adrijska, i europska, ipak i balkanska država, kao što i Srbija i Crna Gora shvaćaju da su za njih 'zapad' prije svega Hrvatska (i Slovenija)", piše list i dodaje da "podrška koju SCG daje Hrvatskoj ima 'specifičnu težinu' i zato je zapadnom susjedu jako bitna, kao što i u slučaju rješavanja Kosova nije zgoreg čuti 'specifično mišljenje' Hrvatske koja bi mogla imati razumijevanje za srpsko viđenje situacije".
"Još ako se doda da se hrvatska strana obvezala na 'apsolutni reciprocitet', bude li SCG tražila podršku za mjesto 'istog ili sličnog' ranga, to mu dođe kao embrionalna najava neke balkanske osovine koja bi, da je sreće, mogla preventivno pacificirati regiju na bazi nečega što bi se moglo nazvati 'prosvijećenim antijugoslavenstvom', u kome ne mora biti ljubavi, ali može biti suradnje", zaključuje list.