Rezultate istraživanja o troškovima ispunjavanja carinske obveze za uvoznike u Hrvatskoj 2001. i o osnovnim obilježjima tih troškova, Institut je objavio u svom povremenom glasilu, Newsletteru u članku Mihaele Bronić "Kolika je cijena ispunjavanja carinskih obveza u Hrvatskoj?".
Metodom intervjua licem u lice utvrđeno je kako su troškovi ispunjavanja carinske obveze apsolutno i relativno visoki, navodi se u članku.
Usporedba troškova ispunjavanja ostalih poreznih obveza u Hrvatskoj (razdoblje 2001/2002.) i carina pokazala je da su kao postotak BDP-a najveći troškovi ispunjavanja obveze PDV-a te ispunjavanja carinskih obveza.
Ukupni su godišnji troškovi ispunjavanja obveza PDV-a građana i poslovnih subjekata iznosili čak 0,8 posto BDP-a. Troškovi ispunjavanja carinske obveze uvoznika (obrtnika i pravnih osoba) iznosili su samo malo manje od 0,6 posto BDP-a. Udio troškova ispunjavanja ostalih poreznih obveza u BDP-u znatno je manji, navodi Bronić.
Usporedba je također pokazala da su najneefikasniji (efikasnost se mjeri udjelom troškova ispunjavanja određene porezne obveze u ukupnim prihodima tog poreza) porezi na dohodak obrtnika, a na drugom su mjestu carine.
Obrtnici na ispunjavanje svoje porezne obveze potroše gotovo jednako (96 posto) koliko plate državi poreza. Dakle, ako obrtnik plaća jednu kunu poreza na dohodak, on potroši još 96 lipa za ispunjenje te obveze, navodi Bronić.
Na drugom su mjestu po neefikasnosti carine. Carinski obveznici uz svaku kunu plaćene carine potroše još 30 lipa za ispunjavanje carinskih obveza.
No, napominje se i da je visina prikupljenih prihoda uvelike i pod utjecajem visine porezne stope, izuzeća, evazije itd., pa je ulazak Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju i novi Carinski zakon 2000. godine utjecali na smanjenje prihoda od carina, pa tako i na njihovu veću neefikasnost.
Intervjuirani uvoznici kao najkompliciraniji problem, odnosno kao ono što im oduzima najviše vremena pri ispunjavanju carinske obveze, navode prečesto mijenjanje carinskih propisa (40 posto), potom (18 posto) nedorečene i nelogične uredbe koje se provode ovisno o tome kako ih tko tumači, a relativno je velik broj (12 posto) onih kojima najviše vremena oduzimaju problemi vezani za carinsko osoblje.
Stoga se među preporukama za smanjenje visokih troškova ispunjavanja carinske obveze navode pojednostavljenje i što manje mijenjanje carinskih propisa, poboljšanje dostupnosti informacija (može pomoći i web stranica Carinske uprave), javno obznanjivanje odluka, tumačenja i rješenja carinskih sporova. Među preporukama su i uvođenje inspekcijske službe (veterinarske, tržne i sl.) u što više carinskih ispostava, opremanje carinskih prijelaza za nadzor poljoprivrednih proizvoda, te zapošljavanje što više usko specijaliziranih i kvalificiranih carinika i ovlaštenih carinskih otpremnika.