Vasiljević je rekao da u dokumentima JNA o Vukovaru, odnosno u konačnom izvještaju Veselina Šljivančanina nakon pada Vukovara ili u ratnom dnevniku Prve gardijske brigade, zločin na Ovčari nigdje nije zabilježen, kao niti predaja zarobljenika "teritorijalcima" u Vukovaru.
U preciznom svjedočenju, Vasiljević je detaljno ponovio sve što je čuo o Ovčari, počevši od razgovora s Murisom Zjajom, zapovjednikom specijalne antiterorističke jedinice Vojne policije Prve gardijske brigade, od kojega je prvi puta čuo za zločin.
Zjajo mu je kazao da su zločin počinili "teritorijalci", a to mu je u dva razgovora potvrdio i novinar beogradskog tjednika "Vreme" Jovan Dulović (koji je svjedočio u Den Haagu i pred beogradskim Specijalnim sudom), koji je bio u Vukovaru u vrijeme opsade i pada grada.
Novi detalj je Vasiljevićeva tvrdnja da mu je izvjesni "Jovo artiljerac", koji je bio na Ovčari 1991. godine kao vojni policajac u 80. motoriziranoj brigadi, 1998. godine u Kragujevcu potvrdio da kod kuće čuva spisak s imenima 204 zarobljenika dovedena iz vukovarske bolnice. Spisak nije dobio, jer su nadležni u Upravi sigurnosti Vojske Jugoslavije poručili da se "ne treba miješati u to". Međutim, nije razjašnjeno da li je riječ o svjedoku Jovanu Novkoviću, ispitanom u ponedjeljak, koji u svom svjedočenju nije spominjao da posjeduje spisak zarobljenih sa Ovčare.
U jesen 1998. godine na beogradskoj Kvantaškoj tržnici, kazao je Vasiljević, sreo je generala Milu Mrkšića, koji mu je tad kazao da je "Milošević poludio i da će ih sve pozatvarati i predati Hagu".
"Mrkšić mi je tada doslovno rekao: " 'Aco, djece mi moje, da smo znali što će im učiniti, nikad zarobljenike ne bismo predali'. Ja sam ga tad pitao zašto, nakon što su saznali, nisu izvjestili pretpostavljene, a on mi je rekao: 'Kad smo vidjeli što su im učinili, mi smo se zakleli da ćemo šutjeti'", kazao je Vasiljević.
U nekoliko navrata nakon pada Vukovara, rekao je Vasiljević, vlasti tzv. SAO istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema na čelu s Goranom Hadžićem tražile su i predaju hrvatskih ratnih zarobljenika koji su odvedeni u sabirne centre u Sremsku Mitrovicu, Šid i druga mjesta. Nakon što se vrh JNA oglušio na Hadžićev pismeni zahtjev s kraja studenoga 1991. godine da se zarobljeni predaju u njihovu nadležnost, Vasiljević se i sam sreo 10. prosinca te godine s Hadžićem, tadašnjim predsjednikom suda i tužiteljem te paradržave. "Našli smo se u Sremskoj Mitrovici. Hadžić je arogantno zahtijevao da zarobljene predamo u njihovu pravosudnu nadležnost, što sam ja odbio i ubrzo napustio sastanak", rekao je Vasiljević.
Vasiljević je, inače, u sudskom hodniku novinarima rekao da se, u slučaju da i protiv njega bude podignuta haška optužnica, spreman odmah odmah odazvati pozivu Haškog suda. "Meni u tom slučaju nikakvi posrednici neće trebati, otići ću sam", kazao je.
Iako je Vasiljević svjedok koji ima tek posredna saznanja o zločinu na Ovčari, zastupnik obitelji žrtava, odvjetnik Rajko Danilović, izjavio je novinarima da je zadovoljan njegovim svjedočenjem.
"Vasiljević je svojim svjedočenjem potvrdio već izvedene dokaze pred ovim sudom, te iako njegovo svjedočenje kao posredno nije od osobite važnosti, on je s obzirom na svoj čin i tadašnju poziciju u JNA dao sveobuhvatni kontekst događanja iz kojega se može iščitati uloga izravno optuženih u ovom postupku", rekao je Danilović.
Suđenje se nastavlja u četvrtak suočavanjem optuženih, 17 pripadnika Teritorijalne obrane i paravojne jedinice "Leva Supoderica", sa svjedokom Vasiljevićem, te ispitivanjem novih svjedoka optužbe.