"Život često režira događaje mimo naše volje. Uz ovo svečano predstavljanje, rekao bih, životnog djela akademika Vojmira Vinje zatekla nas je smrt akademika Petra Guberine, prvaka naše romanistike, člana Akademije od 1955.", rekao je tajnik Razreda za filološke znanosti akademik Petar Šimunović.
Podsjetivši kako je Guberinina lingvistika govora dovela do revolucionarnih obrata u nastavi živih jezika i pristupu patologiji sluha i govora, Šimunović je napomenuo kako ga je ona, uz ostala djela, svrstala u vodeće svjetske znanstvenike na području humanističkih i biomedicinskih znanosti.
Petar Guberina doktorirao je 1939. na Sorbonnei disertacijom "Valer logique et valeur stylistique des proposisions complexes en francais et en croite".
"Već je tim djelom pokazao da će njegov opus biti ukotvljen u hrvatskoj filologiji", napomenuo je tajnik Razreda za filološke znanosti, dodavši kako je Guberinina knjiga "Zvuk i pokret u jeziku" u temeljima moderne stilistike u nas zasnovane na vrednotama govornoga jezika.
"Knjigom 'Povezanost jezičnih elemenata' upozorio je na prožetost jezičnih razina, koje nisu u jeziku neka membra disjecta, nego su čvrsto usustavljene. Na taj način uvodio je u nas suvremene lingvističke stečevine koje je stjecao u Parizu i u Zuerichu. Već spomenuta audiovizualna metoda u nastavi živih jezika rasprostranila se svijetom: Italijom, Francuskom, Njemačkom, Belgijom, Brazilom, Japanom... Rehabilitacija gluhih i djece oštećena sluha naišla je na opću primjenu u njegovu SUVAG-u", rekao je Šimunović.
Podsjetio je kako mu je govorio kako bi to mogao domisliti i za slijepe, jer osjete primaju kožom, tumačeći kako tek rođeno dijete treba odmah dati majci na grudi da prostruji fluid rodbinske i krvne povezanosti.
"Upoznao je Francusku s crnačkom književnošću francuskoga izraza drugujući s pjesnicima Aimeom Cesaireom i Sengorom. Dovodio nam je na seminar prva imena francuskog teatra, a nezaboravno nam je ostalo recitiranje poznate Cesaireove pjesme Martinique", prisjetio se Šimunović .
Istaknuo je i kako je Guberina prije svih, s Krunom Krstićem, postavio problem hrvatskog jezičnog identiteta zasnovanog na lingvističkim temeljima.
Kada smo danas raspravljali o spisu o samobitnosti hrvatskog jezika podsvjesno smo znali da polazimo od njegovih stajališta, da smo na njegovim leđima, rekao je Šimunović, dodavši kako je umro veliki učenjak, veliki čovjek i učitelj, ponos i bard hrvatske filologije.