Dr. Vlado Malačič i magistar Boris Petelin, autori studije i numeričke simulacije objavljene u petak na web-stranici instituta, navode da su za pretpostavku simulacije uzeli potresni udar magnitude 6,8 stupnjeva po Richteru ispred Bara u Crnoj Gori s epicentrom 13 kilometara ispod zemlje.
Takav bi potres na površini mora stvorio val amplitude 0,25 metara (25 centimetara) koji bi do krajnjeg sjevera Jadrana putovao punih šest sati i završio u Tršćanskom zaljevu s amplitudom od najviše 4 milimetra. "Jadranski tsunami" oslabio bi zbog destruktivne interferencije s odbijenim valovima uz jadransku obalu, zbog plitkoće južnojadranske kotline i gubitka energije zbog trenja u plitkoj vodi. Čak i u slučaju drastičnog smanjenja utjecaja trenja na smanjenje amplitude potresnog vala, njegova snaga ne bi bila opasna, navode istraživači.
Simulacija je napravljena trodimenzionalnim Princeton Ocean Modelom (POM) koji se koristi u istraživanju pojava plime i prognoze cirkulacije morskih masa u Jadranu.
Kako navode Malačič i Petelin, simulacija je napravljena zbog povećanog interesa javnosti za takve pojave nakon nedavnog katastrofalnog cunamija u Indijskom oceanu i "zbog straha koji se isto tako kao i informacije širi svjetlosnom brzinom" jer neki već misle da bi i slovenske primorske gradiće jednom mogli pogoditi cunamiji.
Animirana simulacija širenja simuliranog cunamija od Crne Gore do Slovenije prikazana je na www.projects.mbss.org.tsunami. Istraživači dodaju da rezultati simulacije potvrđuju slične zaključke do kojih su 1984. godine došli stručnjaci Geofizičkog zavoda u Zagrebu, a obljavljeni su u lipnju iste godine u časopisu "Priroda" u članku M. Orlića "Ima li tsunamija u Jadranskom moru?".