SLOBODNA DALMACIJA: RAZGOVOR S HIDOM BIŠČEVIĆEM

ZAGREB, 12. rujna (Hina) - U razgovoru Zlatka Galla s Hidom Biščevićem, pomoćnikom ministra vanjskih poslova i veleposlanikom RH u Turskoj, Gall polazi od uvjerenja da je nakon Ženeve hrvatska strana nezadovoljna zbog još uvijek otvorenog pitanja okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. #L# Ocijenivši kako je moguće da postoje stanovita mjera frustracije, Biščević procjenjuje kako, s druge strane, nema nikakve dvojbe da je "odbijanjem već prihvaćenog teksta prihvaćenog od samog Miloševića, srbijanska strana zapravo do kraja razotkrila pred Sjedinjenim Državama, koje vode sadašnji proces i koje teško mogu dopustiti vlastitu diskreditaciju, kakve su joj nakane". Drži da je utoliko taj "segment Ženeve bio možda i veći uspjeh negoli da je Beograd prihvatio dokument i zatim ga pokušao jednostrano interpretirati, nama posredno vezujući ruke". Jer, objašnjava dalje Biščević, "ako se od Hrvatske i u idućem razdoblju bude tražila suzdržanost u ime očuvanja ukupnog mirovnog procesa, kako se to sada u BiH traži i od bošnjačke strane, dok se po srpskoj udara iz zraka i topova, tada je konačna odgovornost za mirovni proces u rukama međunarodne zajednice i Sjedinjenih Država". U daljnjem tijeku razgovora Biščević iznosi mišljenje da je američka inicijativa ozbiljnija negoli i jedna do sada i kaže kako ona "doista nastoji zatvoriti ratno poglavlje na prostoru bivše Jugoslavije te, s druge strane, otvoriti prostor da se odnosi između država i naroda urede političkim sredstvima. Na upit novinara, misli li da je "svatko dobio svoj dio kolača kako bi se donedavni otvoreni sukobi interesa makar dijelom izgladili", odgovara: "Da, jer doista je svatko nešto dobio... Amerikanci su dobili vodeću ulogu u ovoj fazi, Francuzi i Britanci vodeću vojnu ulogu na terenu preko 'Snaga za brzo djelovanje', dok Nijemci ostaju angažirani s perspektivom još veće uloge nakon mirovnog sporazuma. Potom, Italija i Španjolska ulaze u pridruženi sastav kontaktne skupine, Rusija dobiva već time što nije ostavljena po strani i što je svi žele 'na palubi' kako bi se otklonila konfrontacija. Konačno, i Turci ostaju snažno prisutni, ali također i Grci... Ponešto pojednostavljeno, ali to je opis važeće logike: kompromis realistično procijenjenih interesa - od donedavno neskrivene jagme i konfrontacije europskih sila radi ostvarenja što većeg utjecaja na ovim prostorima ulazimo u fazu u kojoj će se oblikovati realni domašaji i granice njihovih interesa. Mislim da nastupa trenutak da i srpska strana i bošnjačko-muslimanska, kada je o BiH riječ, shvate i prihvate istu logiku". Vrativši se u daljnjem razgovoru na ženevski sastanak, odnosno na to hoće li doći do potpisivanja konačnog sporazuma te kakav će biti instrumentarij njegove primjene, Biščević kaže kako će pokušati ocrtati njegovu najoptimističniju varijantu i nastavlja: "Dakle, onu koja bi u sljedeća tri mjeseca dovela prvo do trojne ministarske konferencije zajedno s ministrima kontaktne skupine i, zatim, do trojnog sastanka na vrhu uz summit barem petorice, a osobno vjerujem i više, predsjednika. Dakako, uz nazočnost američkog. Jasno, do tada bi bile utvrđene crte razgraničenja u BiH, postavljen neopozivo čvrst sporazum o našim teritorijima uz istočne granice, dogovoren stupanj ovlasti središnjih institucija u BiH, karakter uređenja u Federaciji i republici srpskoj te, naravno, precizno naveden model njihova odnosa s Hrvatskom, odnosno 'Jugoslavijom'. Za primjenu takva optimalna dogovora bit će potrebne međunarodne snage, to je izvan svake dvojbe. Dijelom radi jamstva glede razgraničenja, dijelom radi nadgledanja povlačenja i premještanja oružja, dijelom kao post-conflict snage za sprječavanje sukoba nižeg intenziteta..." Glede nedvosmislene američke prisutnosti na ovim prostorima, koja se uvodi ovom inicijativom, i dvojba je li ona samo nakana Clintonove administracije da razrješenjem krize uhvati poene za sljedeće izbore ili pak je riječ o cjelovitijem zaokretu američke politike, Biščević kaže: "Čini mi se da je jasno da Sjedinjene Države sada više ne nastoje samo riješiti jednu regionalnu krizu, već stvoriti pretpostavke da se - upravo zbog karaktera i logike po kojoj je žele riješiti - počnu cjelovito rješavati širi europski sigurnosni odnosi... Da se počne zidati cjelovita europska sigurnosna arhitektura što znači i uređenje odnosa s Rusijom, ali da se, u konačnom zbroju, ubaci neka nova struktura i nova jamstva u očigledni 'sigurnosni vakuum' koji danas postoji upravo na prostoru bivše Jugoslavije. Otuda i hitno inzistiranje na normalizaciji odnosa Makedonije i Grčke, otuda slijedi i požurivanje smiraja u grčko-turskim odnosima. Ne bih se, recimo, iznenadio da uskoro i na Cipru bude uvedena ista logika dvojne države s labavim krovnim sustavom međunarodnog zastupanja i određenih zajedničkih ovlasti. Valja prepoznati da je sve to dio šireg interesa Sjedinjenih Država, pa i vodećih europskih država, da sada - poslije sloma komunizma te raspada versajskog i jaltskog poretka, postave neke nove tlocrte, kako bi se na tim osnovicama tražio novi europski poredak". Mjesto i uloga Hrvatske u tom poretku, bilo je posljednje pitanje što ga je Zlatko Gall postavio veleposlaniku Hidajetu Biščeviću. "Već je sada razvidno koliko se pojedine zemlje nastoje pripremiti za svoju ulogu na ovome području za vrijeme nakon mira. Zračni udari NATO saveza i najava mogućeg izravnog kopnenog angažiranja jasno pokazuju pravac američkog razmišljanja koje glasi: čak kada se postigne mir, regija će još dugo biti sigurnosno krhka da bi se njezina nedvojbena geostrategijska vrijednost prepustila lokalnim vođama ili pak Europljanima. Upravo u tom aspektu vidim i važnost Hrvatske u američkoj optici i nimalo slučajno povezivanje sadašnjeg mirovnog procesa s procesom primicanja Hrvatske Partnerstvu za mir", ocjenjuje na kraju Hido Biščević. (Hina) dp mć 120742 MET sep 95