VEČERNJI LIST: KNIN ILI ZVONIMIRGRAD

ZAGREB, 11. rujna (Hina) - "Brzopotezno slamanje srpske paradržavne tvorevine praćeno je i pravom 'poplavom' prijedloga za što skladniju reafirmaciju i revitalizaciju tih mahom opustjelih i devastiranih prostora. Sve te ideje nisu jednako primjenjive u sadašnjoj gospodarskoj situaciji, ali su zasigurno korisne u nekom duljem vremenskom razdoblju. Pojavljuju se, međutim, i prijedlozi koji Hrvatsku udaljavaju od nekih 'dobrih običaja' zapadne civilizacije, koja je, koliko god bili razočarani nekim njezinim razmišljanjima i postupcima, ipak hrvatska sudbina, i to znatno povoljnija od životarenja u 'balkanskom kotlu'. Ponajprije se to odnosi na nepotrebno poigravanje kulturnim naslijeđem, dio kojega su i povijesna imena naselja, kao da svaka generacija ima 'poslanje' njihova prilagođavanja dnevnopolitičkim potrebama", piše Željko Krušelj komentirajući prijedlog Marka Veselice za preimenovanje Knina u Zvonimirgrad. #L# Nakon predstavljanja argumentacije koju Veselica iznosi za svoj prijedlog, Krušelj, dalje piše: "Sudeći prema prvim reakcijama javnosti, koje su gotovo jednoglasno protivne, čak i posprdne, Veseličin prijedlog o preimenovanju nema nikakve šanse za realizaciju. Nije problem samo u činjenici da je Knin bio i sjedište barem još trojice hrvatskih kraljeva, a i niza biskupa, već je važnije da je taj karizmatski grad i po nacionalnom sastavu dvotrećinski bio hrvatski sve do uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kada se stimulira ubrzano useljavanje okolnog srpskog stanovništva. To je postupno dovelo i do njegove nasilne srbizacije, tako da je uoči kninskih balvana bilo manje od deset posto autohtonih Hrvata. Srpska je tvorevina, sve u svemu, bila samo jedna kratka i tragična epizoda u povijesnom razvoju hrvatskog Knina. Zato se čini da je znatno bliža realizaciji potpuno suprotna ideja da hrvatski gradovi, kao trajno sjećanje na oslobođenje, dobivaju kninske ulice i trgove". Krušelj potom, upozorava kako se s Kninom ne završava problem preimenovanja gradova i sela, "pogotovo ako su u pozadini neki prepoznatljivi politički motivi". Tako navodi imena naselja poput Srba ili Srpskih Moravica, uz pitanje - "Koliko su tek ta imena 'iritantna' žrtvama četverogodišnje srpske agresije?" - i upozorenje: "Olakim prekrajanjem povijesnog naslijeđa, pa i paranoičnom negacijom bilo kakvog srpskog udjela u zajedničkoj povijesti, Hrvatska ne može profitirati, ponajprije zbog optužaba međunarodnih foruma za kršenje manjinskih prava, i to onih istih koja su zajamčena u Ustavu i pratećem zakonodavstvu". Dodaje tome i poznatu činjenicu "da se ploče s nazivima najlakše mijenjaju upravo u totalitarnim režimima" i nabraja nekoliko primjera iz prošlosti i sadašnjosti - Lenjingrad, Staljingrad, Titograd, Kardeljevo, Pucarevo, Srbobran, Teslingrad... Tu Krušelj ocjenu kako bi, ipak, pogrešno "bilo zaključiti da je svako preimenovanje nepotrebno, pogotovo u smislu optužaba za 'kulturocid', budući da se u nekim slučajevima gradovi time vraćaju onoj donedavno negiranoj povijesnoj tradiciji". Navodi pritom kao potvrdu odluku Hrvata iz Lištice i Duvna o vraćanju imena Široki Brijeg i Tomislavgrad, zabranjivanih zbog srpskih pritisaka na vodstvo BiH. U nastavku navodi još nekoliko sličnih preimenovanja i zaključuje: "Ali, kako iznimke najbolje potvrđuju pravilo, nema ništa ušima milijeg od - hrvatskoga Knina". (Hina) dp mć 110744 MET sep 95