ZAGREB, 11. rujna (Hina) - Kratku vijest, puštena prije dan-dva iz Bruxellesa, da su 'visoka izaslanstva Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije održala prvi razgovor o planovima za pokretanje velikog programa ponovne izgradnje
Bosne', raščlanjuje Ivo Jakovljević u redovitom 'Ekonomskom brevijaru'.
ZAGREB, 11. rujna (Hina) - Kratku vijest, puštena prije dan-dva iz
Bruxellesa, da su 'visoka izaslanstva Sjedinjenih Američkih Država i
Europske unije održala prvi razgovor o planovima za pokretanje velikog
programa ponovne izgradnje Bosne', raščlanjuje Ivo Jakovljević u
redovitom 'Ekonomskom brevijaru'. #L#
Napomenuvši kako je, vezano uz program, zasad "objelodanjena samo
ideja o objedinjavanju financijske podrške kojom bi zapadne zemlje
sudjelovale u sveobuhvatnoj poslijeratnoj obnovi Bosne i Hercegovine",
te ime američkog koordinatora Ralpha Johnsona, "kojem je prvi posao da
na istom projektu poveže SAD i EU", Jakovljević izdvaja i jedino
izravno očitovanje jednog zapadnog političara o tom projektu, Klausa
Kinkela, njemačkog ministra vanjskih poslova, koji je usporedio
zamišljeni paket pomoći BiH s Marshallovim planom kojim je nakon
Drugog svjetskog rata pokrenuta svekolika obnova Zapadne Europe.
Izdvaja i prve kalkulacije, preispitivanja i tumačenja koje su krenule
odmah nakon objavljivanja vijesti, te predstavljajući neka od njih, u
nastavku piše:
"Tako se iz američkih političkih krugova moglo čuti da bi se cijeli
taj obnoviteljski program morao ograničiti samo na Bosnu kao najveću
žrtvu srbijanske agresije i kao geopolitičko težište šire regije, ali
i ideja da se u ime stvaranja, poticanja i održavanja buduće političke
i gospodarske ravnoteže na Balkanu mora proširiti i na pomoć Srbiji
(kao što je Marshallov plan računao i s Njemačkom, bar njezinim
zapadnim dijelom). Iz njemačkih se političkih krugova tim povodom,
međutim, čulo mišljenje da će Srbiji kao agresoru, dovoljna pomoć u
obnovi biti već i samo skidanje preostalih privrednih sankcija
međunarodne zajednice, ali i to da bi taj veliki program osim Bosne
morao obuhvatiti 'i neke druge dijelove bivše Jugoslavije'".
Napominjući kako se od SAD i Njemačke očekuje najveći doprinos u
financiranju tog programa, te da je najgrublja procjena ukupnog iznosa
između najmanje pet i najviše 16 milijardi dolara višegodišnje pomoći,
Jakovljević na kraju piše: "I dok u slučaju Srbije valja podsjetiti
Zapad da ta zemlja kao agresor, u ime međunarodnoga prava, ne može
izbjeći obvezu plaćanja ratnih šteta pričinjenih Hrvatskoj, te Bosni i
Hercegovini, niti posljedice pravedne sukcesije imovine i dugova bivše
SFRJ, u slučaju pomoći obnovi Hrvatske i BiH Zapad ne bi smio
preskakati Hrvatsku, kao da - sudeći prema početnim idejama o velikom
programu obnove - ovdje ni vanjske agresije niti ratnih šteta nikad
nije ni bilo. Republika Hrvatska, naime, kao prva žrtva srbijanske
agresije na prostoru bivše Jugoslavije, kao zemlja u kojoj dosadašnje
ukupne ratne štete iznose više od 25 milijardi dolara, i kao s Bosnom
i Hercegovinom jedinstvena geoekonomska i geoprometna cjelina, s
razlogom računa na uključivanje u spomenuti Marshallov plan.
Uostalom, brza, svestrana, i uspješna poslijeratna obnova Hrvatske i
BiH nije samo u interesu tih dviju novih europskih zemalja, nego i
nove Europe u cjelini, zar ne!", zaključuje Jakovljević.
(Hina) dp mć
110740 MET sep 95