ZAGREB, 12. rujna (Hina) - Pitanje iz naslova postavlja Nenad Ivanković nakon što su Jeljcin i ruski parlament zaoštrili ton prema Zapadu zbog bombardiranja bosanskih Srba. "Na prvi pogled čini se da bi Moskva mogla dovesti u pitanje
svoje odnose s Amerikom i Europskom unijom. Recimo, prekinuti vojnu suradnju s NATO-om, jednostrano ukinuti sankcije nametnute Beogradu i otvoreno vojno stati iza Miloševića i Karadžića", piše Ivanković, ustvrdivši potom kako je prognozu o ruskoj vanjskoj politici vrlo teško dati, "to više što i psihološki čimbenici igraju znatnu ulogu".
ZAGREB, 12. rujna (Hina) - Pitanje iz naslova postavlja Nenad
Ivanković nakon što su Jeljcin i ruski parlament zaoštrili ton prema
Zapadu zbog bombardiranja bosanskih Srba. "Na prvi pogled čini se da
bi Moskva mogla dovesti u pitanje svoje odnose s Amerikom i Europskom
unijom. Recimo, prekinuti vojnu suradnju s NATO-om, jednostrano
ukinuti sankcije nametnute Beogradu i otvoreno vojno stati iza
Miloševića i Karadžića", piše Ivanković, ustvrdivši potom kako je
prognozu o ruskoj vanjskoj politici vrlo teško dati, "to više što i
psihološki čimbenici igraju znatnu ulogu". #L#
Opisujući Rusiju danas, Ivanković piše kako je ona "u poziciji diva
bačenog na koljena", ekonomski ovisnog o Zapadu. Dodaje tome vojničko
sramoćenje u Čečeniji, zatim njezine 'osvajačke' aspiracije koje su
neutralizirane njezinim isključivanjem "kao velike sile iz ključnih
regija - od Bliskog preko Srednjeg pa do Dalekog istoka", a što u
Moskvi stvara "klimu frustracije i paranoidnosti, osobito u glavama
tamošnjih nacionalista i komunista. (...) U takvoj situaciji, Jeljcin
i Kozirev, dok god je to išlo, pokušali su igrati na dvije karte: s
jedne strane na partnerstvo sa Zapadom i NATO-om, a s druge strane
pokušali su iznuditi poziciju za Rusiju kao barem europsku silu, čija
se riječ na ovim prostorima mora ozbiljno uzimati u račun", objašnjava
dalje Ivanković uz napomenu da je kriza u bivšoj Jugoslaviji pružila
Moskvi "idealnu priliku za takvu demonstraciju njene uloge. (...)
Kremlj se morao na Balkanu osloniti na jednu stranu kako bi zadobio
potrebnu težinu u igri velikih sila oko bivše Jugoslavije", napominje
Ivanković i predstavljajući potom daljnje odnose, piše: "Otvoreno
stati iza Srba, podržati ih oružjem i naftom (do današnjeg dana) bio
je jedini put da si Kremlj otvori mogućnost utjecaja na Beograd. Taj
se utjecaj, međutim, pokazao ograničenim, a time i sama uloga Moskve u
kontaktnoj skupini. Da bi spasila tu svoju ulogu, Moskva je zbog toga
bila prisiljena stalno radikalizirati svoju podršku Srbima, što ju je,
s druge strane, diskreditiralo poglavito u očima žrtava srpske
agresije. Moskva je postala nekom vrstom taoca srpske politike i
srpskih manipulacija. Sadašnju rusku poziciju na Balkanu ništa zornije
ne predočava od činjenice da su Kozirev i Zotov, doduše personae
gratae u Beogradu, ali da se tamo ne računa u rubljama, nego u
njemačkim markama. (...) To samo kazuje da politika, iza koje ne stoji
i adekvatna privredna moć, na dugi rok nema ozbiljne šanse. Pogotovo
ne danas. A Rusija je upravo u takvoj situaciji. Ona, štoviše, zbog
toga nije u stanju ništa ozbiljnije poduzeti protiv NATO-napada, osim
izigravati uvrijeđenu političku primadonu i glasno prijetiti",
objašnjava Ivanković uz zaključak:
"No, s obzirom na njen nuklearni potencijal i s obzirom na realnu
opasnost da se Rusija socijalno i politički stropošta u kaos, na
Zapadu nemaju interesa da joj u tome pomognu, jer bi to na ovaj ili
onaj način bilo opasno i za sam zapadni svijet. Zbog toga je i slabost
Rusije u ovom trenutku njena najjača strana. I zbog toga toliki obziri
i toliko razumijevanje za Moskvu i ruskog Predsjednika. Reklo bi se:
baš zato što Rusija nije ni na koji način dorasla sučeljavanju sa
Zapadom na Balkanu, nju se ne želi na to ni izazivati. Pogotovo što ni
taj Zapad tamo nema jedinstvene i vitalne interese".
(Hina) dp mć
120738 MET sep 95