SERVIS POSEBNIH NASLOVA NATO-AGUSTA-CLAES

Naslov: Slučaj "Agusta" i Willy Claes Podnaslov:Slučaj korupcije prilikom kupovine talijanskih helikoptera za belgijsko zrakoplovstvo, u koji je, kako se sumnja, upleten i glavni tajnik NATO-a, mogao bi se proširiti i na trgovinu oružja s Irakom, a još bi štošta moglo izaći na vidjelo u slučaju koji poprima sve šire razmjere i čije se 'klupko počelo odmotavati'. Piše: Nevio LUKŠIĆ, AR RIM - Slučaj "Agusta", u koji je, prema nekima, upleten i sadašnji glavni tajnik NATO-pakta Willy Claes, kao jedan od čelnika flamanske Socijalističke stranke i bivši belgijski ministar gospodarstva, nalikuje pravoj kriminalističkoj priči još neslućenih razmjera, jer bi se mogao proširiti i na opskrbu oružjem Iraka, a još bi štošta moglo izaći na vidjelo. Obzirom da se radi o talijanskoj tvrtki koja je platila mito, ili, kako Talijani kažu, "tangente", flamanskim socijalistima da potpišu sporazum o kupoprodaji 46 talijanskih helikoptera, talijanski tisak posvećuje dosta prostora tom slučaju. List "Corriere della Sera" piše o vezi koja ide do Srednjeg istoka, a tjednik "Panorama" o cijelom poslu piše na način da iz toga proizlazi da bi i Claes morao znati za postojanje mita itd. Cijeloj priči, u kojoj ima i mrtvih, prethodio je sporazum između Belgije i talijanske tvrtke "Agusta" potpisan 1988. godine. Belgijsko zrakoplovstvo trebalo se obnoviti i belgijskoj je vladi stiglo više ponuda, među kojima i vrlo privlačne ponude francuske tvrtke "Aerospatiale" i njemačke tvrtke MBB. Međutim, tadašnji belgijski ministar obrane Guy Coeme i ministar gospodarstva Willy Claes predlažu sklapanje ugovora s talijanskom tvrtkom "Agusta". Ministar Coeme potpisuje, 19. prosinca 1988. godine, s predsjednikom "Aguste" Raffaellom Tetijem, koji je podnio ostavku, sporazum vrijedan 500 milijardi lira o isporuci helikoptera A 109. Istraga o cijelom slučaju započela je davno ranije, ali ove je godine došlo do preokreta, kada se slučaj počeo proširivati i poprimati sve veće i veće razmjere. U jednu prodavaonicu u Gribergenu, predgrađu Bruxellesa, stigao je 7. veljače ove godine fax na engleskom jeziku, poslan iz jednog odvjetničkog ureda u središtu glavnog grada Belgije. Na faxu je pisalo o nekim pregovorima za "obnovu iračke vojne industrije" i o trgovini oružja s Irakom. Prodavačica nije bacila fax, kako bi to možda mnogi učinili, već ga je uputila belgijskoj tajnoj službi. Nakon nekoliko dana telefonirala je u Surete de l'Etat, tajnu službu, raspitujući se o sudbini njezine obavijesti. Dobila je odgovor: "Slijedećih dana čitajte novine i shvatit ćete". Međunaslov: Krvavi tragovi trgovine oružjem Već 16. veljače, po nalogu sutkinje Veronique Ancia, koja vodi istragu o slučaju "Agusta", uhićen je odvjetnik Alfons Puelinckx iz čijeg je ureda krenuo spomenuti fax. Puelinckx se nalazi u zatvoru pod optužbom da je bio jedan od posrednika preko kojeg je "Agusta" platila 2,5 milijardi lira (51 milijun belgijskih franaka) SP-u, flamanskoj Socijalističkoj stranci, kao mito za dobivanje ugovora o isporuci 46 protutenkovskih helikoptera. Kakve sve to ima veze s Irakom? Puelinckx je bio poslovni partner Sirijca Mohammeda Bashija - za kojim traga pola svijeta i koji ima trgovinske veze s Irakom - vlasnika tvrtke "Kasma" preko čijih švicarskih računa je "Agusta" platila dio "tangente". Tu je i još nerazjašnjeno ubojstvo Amerikanca Geralda Bulla, balističkog stručnjaka, koji je preko Italije, Njemačke i Velike Britanije slao dijelove za izgradnju super topa u Iraku, a koji je ubijen 22. ožujka 1990. u Bruxellesu. Iračka veza, međutim, nije umrla s njime, kao ni krvavi trag koji je ostavila trgovina oružjem. U mjestu Flemalle, pokraj Liegea, ubijen je 18. lipnja 1991. godine bivši potpredsjednik belgijske vlade Andre Cools. Nekoliko dana prije toga Cools, koji je bio i jedan od čelnika frankofonske Socijalističke stranke, najavio je da će otkriti neke tajne oko posla s "Agustom", a možda i druge moguće slučajeve korupcije. Upravo istraga o ubojstvu Coolsa dovodi do korupcionaškog slučaja "Agusta", no belgijska istraga nije mogla otići daleko bez pomoći talijanskih sudaca. Tek kada je i u Italiji počela istraga nazvana "čiste ruke" o korupcionaškoj vezi političara i poduzetnika, mogao se učiniti korak naprijed i u istrazi oko slučaja "Agusta". U siječnju 1993. godine sutkinja Ancia službeno otvara istragu o korupciji i "Agusti". U veljači 1993. uhićen je predstavnik "Aguste" u Belgiji George Cywie. U prosincu iste godine belgijski suci traže ukidanje imuniteta trojici ministara frankofonske Socijalističke stranke: Guyu Coemeu, Guyu Mathotu i Guyu Spitaelsu, a u siječnju 1994. njih trojica podnose ostavke. Činilo se daje time slučaj zaokružen, no Ancia ne posustaje i istraga se proširuje na flamanske socijaliste, premda su oni uspjeli svoje glavne ljude ubaciti na ključne položaje. Osim Claesa, koji je postao glavnim tajnikom NATO-a, tajnik te stranke iz vremena potpisivanja sporazuma s "Agustom", Karel Van Miert, postaje europski komesar za nadzor pravila konkurencije. Šest dana poslije spomenutog faxa ponovno je zatvoren Cywie, a 17. veljače biva uhićen Etiene Mange, predsjednik Posta i bivši blagajnik Socijalističke stranke, koji priznaje da je 51 milijun franaka dobivenih kao mito uložio u socijalistički list "De Morgen". Priznaje da su plaćani i odvjetnici kako bi spriječili da se istražuje po švicarskim bankama. U ured Van Mierta suci istražitelji ulaze 20. veljače, a 28. veljače biva uhićen Johan Delanghe, bivši šef kabineta Willya Claesa dok je on bio ministar gospodarstva. U ožujku se počinje govoriti o novim istragama, ovoga puta vezanim za navodni slučaj korupcije s francuskom tvrtkom "Aerospatiale". Bivši šef glavnog stožera belgijskog zrakoplovstva general Jacques Lefebvre, kojeg je Ancia više puta ispitivala, izvršava 7. ožujka samoubojstvo u hotelu "Mayfair" u Bruxellesu. Istraga se nastavlja. (Hina) br 121018 MET apr 95