VJESNIK: LORDOVO SUOČAVANJE S ČINJENICAMA

ZAGREB, 29. siječnja (Hina) - Istup bivšeg supredsjedatelja Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji lorda Davida Owena koji je prošle subote u New Yorku govorio o perspektivama mirovnih procesa na prostorima bivše Jugoslavije, komentira Aleksandar Milošević. Novinar se poziva i na Owenovu knjigu koju je napisao nakon odlaska s mjesta supredsjedatelja i napominje kako su mnogi promatrači neke njegove ocjene nazvali pravom senzacijom i posvemašnjom promjenom stava, a potom objašnjava što je rekao lord Owen. #L# "Mnogi drže da je njegova ocjena kako je Hrvatska najveći pobjednik u ratu na ovim prostorima promjena njegova protuhrvatskog stava kojeg nije krio dok je obnašao dužnost supredsjedatelja Mirovne konferencije. Međutim, takva ocjena možda je preoštra za samog Owena", smatra Milošević i objašnjava: "On kao iskusan političar prihvaća realnost i ocjenjuje u pravim razmjerima, poglavito kada sam više nije umiješan u politička zbivanja na terenu. Proglasivši Hrvatsku najvećim pobjednikom, Owen je jednostavno prihvatio realnost činjenica. Je li promijenio i svoj intimni stav spram Hrvatske, drugo je pitanje, ali za Hrvatsku posve nevažno. Uostalom, ni Owenove protuhrvatske postupke, dok je obnašao dužnost supredsjedatelja Mirovne konferencije, službeni Zagreb nije odviše dramatično doživljavao. Hrvatska je jednostavno bila svjesna svoje snage i vodila je vlastitu politiku, Owenu i ostalima usprkos. Druga Owenova izjava o tome kako je Hrvatska imala potpuno pravo biti nezadovoljna Vanceovim planom, jer u njegovoj primjeni nije došlo do razoružanja paravojnih srpskih postrojbi, također se danas čini iznenađujućom. Međutim, to je otkrivanje tople vode, jer upravo je hrvatska diplomacija i Owenu i mnogim drugim međunarodnim čimbenicima ukazivala na tu manjkavost provedbe Vanceova mirovnog plana. Uostalom, sadašnje Owenovo priznanje ispravnosti hrvatskoga stava pokazuje samo dvoličnost politike koju su neki međunarodni čimbenici vodili na ovim prostorima nekoliko godina. David Owen odaje priznanje hrvatskoj strpljivosti, ali istodobno pokazuje da njegove prijetnje upućene Zagrebu zbog nekih vojnih akcija, koje su izvedene u vrijeme dok je on supredsjedao Mirovnom konferencijom, nisu bile ništa drugo do otvoreni pritisak na Hrvatsku u korist onih snaga koje su željele njezino razbijanje i aneksiju njezinih povijesnih i etničkih prostora". U nastavku Milošević navodi Owenove ocjene vezane uz proces reinegracije istočne Slavonije, Baranje i zaopadnog Srijema (smatra kako je taj trenutak možda presudniji za mir na ovim prostorima od onoga što će se zbivati u Bosni i Hercegovini), te njegove ocjene vezane uz bosanskoherecgovačka događanja koje nije promijenio od vremena kada je imao mandat Europske unije (neodrživom smatra svaku ideju o jedinstvenoj Bosni u smislu očuvanja državno-pravnog entiteta u međunarodno priznatim granicama). Novinar izdvaja i činjenicu da Owen i dalje brani Miloševića i na kraju piše: "Nesumnjivo vješt političar i predstavnik britanske diplomatske škole i tradicije, David Owen spreman je suočiti se sa činjenicama realnosti, ali ne u tolikoj mjeri da bi odbacio svoje temeljne političke svjetonazore ili, pak, da ne bi pokušao za svoje krive poteze naći čvrsto opravdanje. I knjiga i predavanje mogu se, s hrvatskog motrišta, doživjeti kao više ili manje zanimljiva politička epizoda koja ne može ni na koji način mijenjati sadašnju hrvatsku poziciju u svijetu niti utjecati na buduće hrvatske odluke. Davidu Owenu ipak je to bilo jasno još dok je krstario ovim prostorima". (Hina) dp mć 290722 MET jan 96