ZAGREB, 10. siječnja (Hina) - O najnovijoj Predsjedničkoj izjavi Vijeća sigurnosti o Hrvatskoj, piše Aleksandar Milošević. Nazvavši ovu izjavu jednim od "najoštrijih dokumenata usmjeren prema Hrvatskoj od proglašenja njezine
neovisnosti, Milošević podsjeća kako je ona temeljena na izvješću galvnog tajnika Boutrosa Ghalija o stanju ljudskih prava i građanskih sloboda u Hrvatskoj nakon završetka 'Oluje', a potom izdvaja pojedine dijelove izjave i piše: "Ako se pozorno analizira sadržaj Predsjedničke izjave, onda će se vidjeti da ona u velikoj mjeri govori o činjenicama o kojima se službena Hrvatska već očitovala, zauzela stajalište i pokrenula mehanizme za rješavanje tih pitanja".
ZAGREB, 10. siječnja (Hina) - O najnovijoj Predsjedničkoj izjavi
Vijeća sigurnosti o Hrvatskoj, piše Aleksandar Milošević. Nazvavši ovu
izjavu jednim od "najoštrijih dokumenata usmjeren prema Hrvatskoj od
proglašenja njezine neovisnosti, Milošević podsjeća kako je ona
temeljena na izvješću galvnog tajnika Boutrosa Ghalija o stanju
ljudskih prava i građanskih sloboda u Hrvatskoj nakon završetka
'Oluje', a potom izdvaja pojedine dijelove izjave i piše: "Ako se
pozorno analizira sadržaj Predsjedničke izjave, onda će se vidjeti da
ona u velikoj mjeri govori o činjenicama o kojima se službena Hrvatska
već očitovala, zauzela stajalište i pokrenula mehanizme za rješavanje
tih pitanja". #L#
U nastavku 'Analize', Milošević ukazuje na neke bitne
činjenice vezane uz tu izjavu i piše: "Sigurno da vrijeme donošenja
ove Predsjedničke izjave nije slučajno odabrano. Poznato je također da
je dio članica Vijeća sigurnosti ustrajavao na zahtjevu da se umjesto
Predsjedničke izjave usvoji i rezolucija koja ima daleko veću
političku težinu. Da se to dogodilo Hrvatska bi se našla na istoj
razini s t.zv. SR Jugoslavijom. No, dio zemalja članica Vijeća
sigurnosti, dobro upoznat sa stvarnim stanjem u Hrvatskoj, uspio je
spriječiti donošenje rezolucije ali je očito iz razloga političke
taktike morao pristati na Predsjedničku izjavu. Ovaj dokument nije
slučajno donesen neposredno pred odlazak ministra Granića u Beograd;
on je pravim idejnim tvorcima trebao poslužiti kao dodatni pritisak na
Hrvatsku i slabljenje njezinih pozicija u pregovorima s Beogradom.
Drugi razlog zbog kojeg je na Hrvatsku učinjen pritisak leži u njezinu
čvrstom stavu da broj mirovnih snaga u hravtskom Podunavlju ne može
iznositi više od pet tisuća, kao i u jasnim zahtjevima Zagreba za
čvrstim rokovima izvršenja Temeljnog sporazuma potpisanog u Erdutu i
Zagrebu. (...)
Treći cilj pritiska na Hrvatsku odnosi se na jačanje napetosti
u Mostaru. Nije tajna da dio političkih čimbenika u Vijeću sigurnosti
hrvatsku stranu, a time i Zagreb, smatra odgovornim za nastalu krizu u
tom predjelu BiH. Ovakav pritisak pokušava se, ne slučajno, u trenutku
u kojem je Vijeće za suradnju Hrvatske i BiH donijelo prve konkretne
odluke. Takvom brzopletom politikom dijela članica Vijeća sigurnosti
može se dovesti u pitanje cjelokupna suradnja Zagreba i Sarajeva i
otvoriti Pandorina kutija s nesagledivim posljedicama.
Ako su se neki politički potencijali Boutrosa Ghalija u odnosu
na Hrvatsku mogli tumačiti i njegovom nedovoljnom upućenosti, nakon
njegova posljednjeg izvješća, na temelju kojeg je usvojena i
Predsjednička izjava Vijeća sigurnosti, može se bez ustezanja reći da
se radi o svjesnoj politici. Glavni tajnik očito ne može prihvatiti
činjenicu hrvatske samostalnosti i opstojnosti kao međunarodnog
pravnog subjekta. No, pojačani pritisci na Zagreb mogli bi se poput
bumeranga vratiti na East River.
Naravno, u svojoj vanjskoj politici Hrvatska će uvijek voditi
računa o međunarodnom okruženju i odnosima snaga u svijetu, ali samo
do one crte koja ne ugrožava njezine državne i nacionalne interese.
Međutim, Predsjednička izjava usvojena u ponedjeljak, dokument je,
koji, osim što polazi od pogrešno ocijenjenih i utvrđenih činjenica,
grubo zadire u neotuđiva prava svake države da se legalnim zakonskim
mjerama zaštiti i regulira odnose unutar svojih međunarodno priznatih
granica.
Nastavak pritiska na Zagreb dovest će na unutarnjem političkom
planu do homogenizacije svih političkih čimbenika kada se ocijeni da
su državni i nacionalni interesi dovedeni u pitanje. Svojim zakonima
koji reguliraju ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih manjina,
Hrvatska je poštivala najviše međunarodne standarde i tražiti da se
ide preko toga, znači zahtijevati da se odrekne dijela državnog i
nacionalnog suvereniteta. Treba vjerovati da će pritisci na Hrvatsku
popustiti kada se shvati da takva politika ne daje nikakva rezultata.
Uostalom, Zagreb je i do sada pokazivao strpljivost i kooperativnost,
ali do mjere koja nije značila odustajanje od povijesnih prava na
suverenost i slobodu. Vijeće sigurnosti, odnosno one njegove članice
koje se zanose idejom da će političkim pritiscima slomiti odlučnost
Hrvatske da nastavi s učvršćivanjem države, ali i jačanjem prava svih
građana na slobodu, morat će što prije promjeniti politiku. Pritisci
ne daju nikada željene rezultate, a Hrvatska je to u svojoj kratkoj
povijesti pokazala", zaključuje Milošević.
U članku pod naslovom "Presudna je (ne)nazočnost srpskog
pučanstva", Goranka Jureško također piše o Predsjedničkoj izjavi VS-a,
posebice o dijelu u kojem Vijeće sigurnosti 'poziva hrvatsku Vladu da
opozove odluku o suspendiranju nekoliko članaka Ustavnog zakona o
ljudskim pravima i slobodama te pravima manjina". Objasnivši kako je,
naime, riječ o tome da je u rujnu prošle godine Sabor prihvatio
Ustavni zakon o privremenom neprimjenjivanju pojedinih odredbi
Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, a "razlog je
neosporno drukčija etnička slika na oslobođenim područjima tijekom
akcija 'Bljesak' i 'Oluja' nakon kojih je velik broj osoba srpske
nacionalnosti napustio Hrvatsku pa se time promijenila i etnička slika
tih područja, novinarka napominje: "Taj je Ustavni zakon privremeno
suspendirao neke odredbe postojećeg zakona do novog popisa pučanstva
određenog za travanj ove godine. Njime se ne krše ljudska prava niti
prava etničkih i nacionalnih manjina pa bi se ovaj dio Predsjedničke
izjave mogao tumačiti kao izravno miješanje u unutarnje stvari
Hrvatske. Naime", objašnjava novinarka, "dokaže li popis stanovništva
da je osnivanje kotareva moguće i da neke od nacionalnih manjina ima
više od osam posto u tom će se slučaju aktivirati spomenuti Ustavni
zakon".
Novinarka još dodaje: "Činjenica je da se Ustavnim zakonom o
privremenom primjenjivanju pojedinih odredbi Ustavnog zakona o
ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih manjina odgađa
primjena odredbe članka 13. po kojemu kotarevi u kojima su pripadnici
etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u većini, imaju poseban
položaj koji se uređuje statutom u skladu s ovim Zakonom. Kako je
sasvim sigurno da u bivšim kotarevima Knin i Glina više nema većinskog
srpskog pučanstva to je jasno da se u ovom trenutku ne može
primijeniti niti ova odredba Zakona, a prava situacija znat će se
doista tek po popisu stanovništva. (...)
Zbog toga nije baš jasna namjera Vijeća sigurnosti UN-a
odnosno barem taj dio Predsjedničke izjave kao ni razlog zbog kojeg je
uopće izrečena", zaključuje novinarka.
(Hina) dp mć
100743 MET jan 96