HERALD, 30. XII., KARATNYCKY

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=30. XII. 1997. Ž3=Sumnjičavi prema demokraciji? Pogledajte primjere iz prošlosti "Na demokraciju, kao cilj američke vanjske politike, ovih je dana pokrenuta hajka", piše Adrian Karatnycky, predsjednik Kuće slobode. "Kao što Stephen S. Rosenfeld zapaža (u rubrici 'Mišljenja', 8. prosinca), nakon godina dvostranačkog obvezivanja na promicanje demokratskih promjena u svijetu, ozbiljni analitičari sugeriraju postojanje nove prijetnje: 'neliberalnog sadržaja demokracije - ljudi koji biraju loše stvari, poput rasizma, i sebične vlasti.' Druga dva autora, Robert Kaplan i Fareed Zakaria, promiču to stajalište. G. Kaplan piše da demokracije pobuđuju etničke i nacionalističke strasti te da često vode nemiru i nasilju. G. Zakaria tvrdi da se demokracija ne može proizvesti; ona zahtijeva sazrijevanje društva i institucija u okviru 'ustavnog liberalizma', što traje stoljećima. G. Rosenfeld se s tim slaže. Potrebna je 'vrst vlasničke profesionalne srednje klase, čije oblikovanje traje stoljeće ili dva'. Jedina nevolja s tom tvrdnjom jesu povijesni izvještaji. Stoljećima dug razvoj srednjih klasa u Europi postao je uzgojište nacističkog rasizma i fašizma. Kao suprotnost tomu, Indija je izbjegla etnocid i genocid pod demokratskom izbornom vladavinom, mnogo prije nastanka njezine brojne srednje klase. Indijska demokracija slijedila je teške i veoma potrebne reforme slobodnog tržišta. Sličan napredak u slobodi i toleranciji može se zapaziti u demokratskoj Južnoj Africi nakon sukoba te u Nikaragvi i El Salvadoru, dvije najsiromašnije zemlje zapadne polutke, koje su rane produženoga građanskog rata liječile djelomično demokratskim izbornim procesima. Na Filipinima je demokracija produbila korijenje slobode i oštrim reformama tržišta uspostavila rastuće gospodarstvo. Novoutemeljeni pesimizam u vezi s demokracijom okrivljuje žrtvu, pogrješno pripisujući nasilje i nemir potezima slabih novih demokracija, umjesto vojnim pučevima ili neliberalnim pobunama. Drugi je problem tog skepticizma njegova neopravdanost. Svake godine, Kuća slobode izdaje godišnje istraživanje stanja političkih prava i građanskih sloboda u svijetu. Godine 1995., u svijetu je bilo 117 demokratskih izabranih vlada, a njih 76 bilo je slobodno. Ovogodišnje istraživanje pokazuje da je, usprkos broju demokracija koji i dalje iznosi 117, broj slobodnih država porastao na 81. Što objašnjava tu tendenciju? Uzastopni natječajni izbori, koji rezultiraju jačim političkim strankama, stimuliraju raspravu o političkim mogućnostima i prisiljavaju vođe da se suoče sa sudom javnog mnijenja. Rezultat su umjerenost i liberalizacija. Ukratko, tendencija govori da je ono što g. Zakaria naziva 'neliberalnim demokracijama' u opadanju. Prošlost mnogih izbornih demokracija koje su se suočile s etničkim ili separatističkim napetostima poriče tvrdnju g. Kaplana da demokracija razbuktava nacionalističke strasti. U Rusiji, rat u Čečeniji umirio se pod pritiskom nezadovoljstva birača. Predsjednik Boris Jeljcin počeo je ozbiljne pregovore tjednima prije lipanjskih izbora 1996., usred rastuće popularnosti antiratno raspoloženoga kandidata Aleksandra Lebeda. U Moldaviji, usprkos građanskom ratu u odcjepljenu području, demokratski su izbori zabilježili slabljenje privlačnosti ekstremnijih nacionalističkih stranaka. U Ukrajini je kombinacija izbora i federalizma očuvala mir u većinski ruskom Krimu, za koji su mnogi predviđali da će biti etnička bačva baruta. Čak i Turska, koja i dalje tlači svoju kurdsku manjinu i ima loše rezultate u poštivanju ljudskih prava, ima vojsku koja ne može sudjelovati u divljem uništavanju, djelomično zbog ograničenja koja nameću demokratski izabrano građansko vodstvo i živahno građansko društvo. Ukratko, ograničenja, pregovori i kompromisi vjerojatniji su ako vođe znaju da je njihova politika podložna redovnim javnim razmatranjima i neodobravanju birača. Usporedite to s rezultatima nedemokratskih država. Srbijanski autoritarni vođa njeguje nacionalizam utemeljen na mržnji i podupire ratne saveznike, umjesto demokratski izabrane vođe Bosne. Diktatorstvo u Burmi slijedilo je nemilosrdan rat protiv manjine. A tu je bezobzirni antikurdski rat Sadama Huseina. Na kraju, pesimizam skeptika o demokraciji nije uvijek tako pesimističan. G. Zakaria je u pravu kad predlaže da je bolje 'učvrstiti demokraciju tamo gdje je uhvatila korijenje i ohrabriti postupni razvoj ustavnog liberalizma u svijetu'. No ako promotri rezultate, on će vidjeti da su autoritarni vladari rijetko prosvijećeni i gotovo nikad spremni da podupru ustavni liberalizam utemeljen na provjerama, ravnoteži i ograničenjima njihove moći. Prošlost pokazuje da ustavni liberalizam ima tendenciju razviti se čak i u slabim izbornim demokracijama, koje nemaju institucijske ili civilne strukture zrelih slobodnih društava. Usprkos sumnjama nekih kritičara, američko promicanje demokratskih vrijednosti, građanskoga društva i demokratskih izbora, za koje su se snažno zalagale vlade Ronalda Reagana i Billa Clintona, učinilo je mnogo dobra. Ono je promijenilo političko i gospodarsko lice istočne Europe i Južne Amerike; donijelo je stotinama milijuna ljudi veće osobne slobode i potpomoglo je početak demokracije u Aziji i Africi. I dok je u redu dobro razmotriti što uspijeva, a što nema učinka u pokušaju proširenja djelokruga demokracije i ljudske slobode, desetljeće napora u unaprjeđivanju demokratskih prijelaza u svijetu nije doživjelo neuspjeh, kao što g. Rosenfeld sugerira. Ono je svijet učinilo boljim mjestom. No još važnije, promicanje demokracije povećalo je izglede da će u godinama pred nama svijet biti miran." 310213 MET dec 97