HERALD, 8. XII., DEMOKRACIJA - ROSENFELD

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=8. XII. 1997. Ž3=Liberalna demokracija više je od glasovanja "Demokracija je trebala biti veliki američki dar svijetu poslije hladnog rata. Tako nije mala sramota da manje od jednog desetljeća kasnije mnogi shvaćaju da ona nije ono zbog čeg je kovana u zvijezde", piše Stephen S. Rosenfeld. "U mnogim je zemljama demokracija rjeđe rješenje, a češće problem; pojavljuje se novi problem neliberalnog sadržaja demokracije i biranja loših stvari, poput rasizma i sebične vlasti. Dok se hladni rat približavao kraju, mnogi su Amerikanci mislili da su demokratske vrijednosti pobijedile, da je Amerika dužna i sposobna uvesti ostale u povlašten krug te da američka sredstva i njihova spremnost čine projekt izvedivim. No to je bilo prije Sudana, Sierre Leone, Ugande, Pakistana, Turske, Perua, Singapura, Azerbejdžana i desetaka drugih slučajeva iz devedesetih, u kojima su demokratske izborne procedure korištene da se prikupi moć, koja se zatim rabila na način koji bi većina nas nazvala nedemokratičnim. U Rusiji je Boris Jeljcin, mašući barjakom demokracije, doslovce podigao na vlast (razbojnički) parlament. U Jugoslaviji je demokracija postala oruđem masovnog ubijanja. U Ruandi su višestranački izbori s potporom Zapada razdvojili plemena i doprinjeli genocidu. Fareed Zakaria u Foreign Affairs ('Uspon neliberalne demokracije') i Robert D. Kaplan u Atlantic Monthly ('Je li demokracija bila samo trenutak?') nas podsjećaju da demokracija društvo izlaže svojim najgorim, kao i najboljim sudovima. Bez sustava koji štiti prava pojedinca i institucijski ograničava centralnu moć, demokracija može postati karta do sirovog 'sve prolazi' majoritarizma ('majoritarianism', od majority = većina, op. prev.), do anarhije i tiranije koja ispunjava zrakoprazan prostor koji je stvorila anarhija. Živimo u demokratskom dobu, primjećuje g. Zakaria, pa ne možemo pobjeći od demokracije. On misli da će u sljedećem stoljeću probleme vladanja vjerojatno činiti problemi demokracije. 'Budući da su zaogrnuti plaštom ispravnosti, teži su za rješavanje.' Amerika mora bolje shvatiti i objasniti pravu prirodu vlastite demokracije. Nije to jednostavno doktrina izravnog izražavanja. Američki model sadrži mnogo provjera izvršnih snaga. On također posjeduje osebujnu profesionalnu srednju klasu, kakvoj treba stoljeće ili dva da se oblikuje. A s predanošću građanskim slobodama, dolazi vladavina zakona i razdvajanje moći. To je gradivni materijal ustavnog liberalizma. On se ne može naći u većini zemalja Trećeg svijeta, iako na sreću postoji u većini bivših komunističkih država srednje Europe, područjima koja dijele zapadne klasne strukture i političku tradiciju. Iz toga proizlazi da Amerika mora pokazati malo poniznosti i opreza. Umjesto 'traženja novih prostora koje treba demokratizirati i novih mjesta za održavanje izbora', sugerira g. Zakaria, bilo bi bolje 'učvrstiti demokraciju tamo gdje je uhvatila korijenje i ohrabriti postupni razvoj ustavnog liberalizma na Zemljinoj kugli.' Demokracija bez ustavnog liberalizma 'nije samo neprikladna, već i opasna, jer donosi ugrožavanje sloboda, zlouporabu moći, etničke podjele, pa čak i rat.' G. Kaplan se usredotočio na pristupanje stvarima takvim kakve jesu. On bi se pomirio s postojećom zbirkom 'pragmatično hibridnih' poredaka koji lebde negdje između demokratskog i autoritarnog pola: 'vojnog paternalizma' Turske, 'suptilnog autoritarizma' u Peruu Alberta Fujimorija, čak i singapurskog 'neoautoritarizma'. Poredak neizabranog pakistanskog premijera Moeena A. Qureshija 1993., tehnokrata Svjetske banke koji je imao potporu vojske, omiljen je poredak g, Kaplana. 'Budući da nije imao glasače koje bi morao zadovoljiti, on je vukao smjele poteze koji su obnovili političku stabilnost i gospodarski razvoj.' Dva pisca očito sumnjaju da će uobičajena sredstva koja su na raspolaganju američkoj politici - javni ukori, gospodarske kazne i slično - pomoći demokratizaciji vlada. G. Kaplan misli da rast zahtijeva vrstu društvene discipline koju demokracija obeshrabruje. To će sigurno predstavljati dilemu za Ameriku, koja se navikla u jednom dahu govoriti o demokraciji i razvoju. Možete imati sve, kaže Washington. Možda ne, kažu ti proučavatelji stvarnih mogućnosti. Pogledajte moj program, kaže Carl Gershman, čelnik Nacionalne pomoći za demokraciju, američke agencije za jačanje budućih demokracija. On smatra da globalni pokret za demokraciju 'izlazi iz mode' te savjetuje druge države da također otvore zaklade za izgradnju demokracije. Birokratski se odgovor protivi Kaplanovim uvjerenjima da se demokracija ne hrani moralnim sudom već 'organskim proizvodom'. No program Nacionalne pomoći za demokraciju za promociju slobodnih tržišta, političkih stranaka i neovisnih radničkih pokreta ukazuje put." 090326 MET dec 97