2 VJESNIK-BOŽIĆ I DEMOKRACIJA-IVANKOVIĆ 24,25,26-12

Ž1=VJESNIK Ž2=24./25./26. XII. 1997. Ž3=Božić i demokracija O demokraciji u Hrvatskoj, a u kontekstu različitih gledanja na njezinu razvijenost u Hrvatskoj, piše Nenad Ivanković. Kao podlogu analize Ivanković uzima tekst uglednog američkog politologa Fareeda Zakarije objavljen u "jednim velikim europskim novinama." Zakarija dolazi u tom tekstu do vrlo zanimljivih i istodobno fundiranih zaključaka. Prvo, da postoji bitna razlika između demokracije (tj. političkih sloboda) te onoga što se u politologiji naziva 'konstitutivnim liberalizmom (tj. građanskih sloboda). Shodno toj distinkciji Zakarija pokazuje da u svijetu upravo cvjetaju demokracije, ali da mnoge od njih nisu liberalne, dakle, ne jamče sva ona građanska prava koja svoju premisu imaju u funkcionirajućoj pravnoj državi, riječju u 'konstitucionalnom liberalizmu'. Zanimljivo je da Zakarija navodi niz konkretnih primjera za takve 'neliberalne demokracije' - od afričkog kontinenta pa do jugoistoka Europe, ali Hrvatsku tu ne spominje, premda recimo spominje Srbiju i Bosnu. To dakako može biti slučajnost, ali i ne mora biti. U svakom slučaju jedno je sigurno: Hrvatska je po svim relevantnim politološkim kriterijima demokratska zemlja jer ima slobodne izbore, pluralistički stranački sustav i tome slično. Drugo je pitanje do koje je mjere ta demokracija, da se tako izrazim, ispunjena konstitucionalnim liberalizmom, odnosno koliko su i praktički ozbiljene sve one građanske slobode što ih opisuje luk što se proteže od vladavine pravapa do prava na vlasništvo, slobodu okupljanja, govora i tome slično. (...) I još nešto: pri svemu tome svakako ne bi trebalo brkati 'konstitucionalni liberalizam', dakle, građanske slobode s 'liberalizmom' kao političkom ideologijom hedonizma kakav danas dominira u mnogim zapadnim zemljama podjednako na kolektivnoj kao i na individualnoj razini. To drugim riječima znači da liberalna dmokracija ne mora nužno biti demokracija u kojoj će tradicionalni moral kao i ono 'nacionalno' biti potisnuti u drugi ili treći plan. Doduše, neki deklarirani hedonisti u nas tvrde kako te 'vrline' spadaju u svojevrsni kičeraj, riječju u svijet malograđanina. No, bez obzira na te i takve ubode, čini se ipak točnim da svijet, da bi doista bio 'svijet', ne može i ne smije biti samo kozmopolitski, jer to bi značilo da su u tom i takvom svijetu samo veliki i moćni 'pri sebi' i 'kod sebe', dok bi malima i manje moćnima bilo oduzeto sve. Dakle, ono po čemu svaki pojedinac a i svaki kolektiv znade da jest nešto i da uopće postoji, a što je uvijek individualno. Utoliko se može reći da bi demokracija, u kojoj bi nacionalno bilo pribijeno na stup srama kao nešto 'ograničavajuće', bila sve - samo ne slobodnjačka. Takvoj 'kozmopolitskoj demokraciji', osobito bih uvijek rekao, hvale ne! Sve ostalo je proces koji nikakva histerija kao ni borba za bolju prošlost neće ubrzati", zaključuje Ivanković. 240234 MET dec 97