AUSTRIJA/DER STANDARD - AMERIKANCI O PROŠIRENJU NATO-A

Ž4=AUSTRIJA Ž1=DER STANDARD Ž2=26. XI. 1997. Ž3=Američki Senat, NATO i mili dolari "U proljeće 1998. g. američki bi senat trebao dati svoj blagoslov prijemu Poljske, Češke Republike i Mađarske u NATO. Iako većina senatora kvalifikaciju ne sumnja da su te tri zemlje kvalificirane za prijem u zapadni savez, žele po svaku cijenu spriječiti da SAD snose glavni dio troškova za proširenje, tumači u Beču Paul Gallis, ravnatelj istraživačkog odjela Kongresa, zaduženog za Europu, Bliski Istok i Afriku, u razgovoru za list. 'Raspodjela troškova' nova je i istodobno stara čarobna formula koja se ovih dana ponovo često čuje na Capitol Hillu. Gallis, odličan poznavatelj Europe i stručnjak NATO-a, ukazuje u prvom redu na različite procjene troškova, iznesene u raspravama o proširenju NATO-a. 1. Studija ureda za proračun u Kongresu, sastavljena u ožujku 1996. g., polazi od pretpostavke da će troškovi proširenja NATO-a na četiri države (sadašnji kandidati plus Slovačka) iznositi između 60 i 120 milijardi dolara (...) u vremenskom razdoblju od 15 godina. 2. Studija Korporacije Rand, sastavljena u jesen 1996. g., procjenjuje da će troškovi proširenja iznositi od 25 do 60 milijardi dolara. 3. Studija američke vlade, sastavljena u veljači 1997. g., navodi da će troškovi iznositi od 27 do 35 milijardi dolara u vremenskom razdoblju od 12 godina i također je polazila od pretpostavke o 4 nove članice. 4. Službena NATO-va studija iz prosinca 1997. g. bit će objavljena tek na sastanku ministara vajskih poslova članica NATO-a sredinom prosinca ali je već prošlog tjedna u javnost procurila informacija da spominje troškove u rasponu od 2 do 5 milijardi dolara. Gallis spominje u prvom redu dva uzroka očiglednog nesrazmjera među tim studijama: različita vremenska razdoblja, navedena u pojedinim studijama, i posebno različite procjene prijetnje i posljedični različiti zahtjevi, vezani za pripremne vojne mjere. Tako je po Gallisu primjerice studija američkog Kongressa u najnižoj vrjednost polazila od pretpostavke o pripremi za regionalni sukob dok je njegova najviša procjena utemeljena na scenariju prijetnje, dominantnom u vrijeme hladnog rata. Zapravo su u svim studijama po Gallisu najmanje sporni izravni troškovi koje bi trebalo snositi radi poboljšanja i razvoja infrastrukture u novim zemljama-članicama kao i radi prilagode njihovih komunikacijskih sustava NATO-vim standardima. U svakom slučau različiti prijedlozi troškova izazivaju senatorima velike glavobolje, tvrdi Gallis: 'Pitaju se sljedeće: koja je studija zapravo točna i koje su brojke relevantne? Koju procjenu možemo prihvatiti kao temelj naše odluke? Na brojnim planiranim saslušanjima u Kongresu bit će još načeta teška pitanja i problemi'. Gallis u tom pitanju vidi i izravnu povezanost između odluke o proširenju NATO-a i američkog angažmana u Bosni: vlada je po njegovim riječima svojedobno navela Kongresu da će očekivani troškovi američkog angažmana u Bosni u razdoblju od 12 do 18 mjeseci iznositi između 1 i 1,5 milijardi dolara ali ta je svota u međuvremenu već porasla na 7 do 8 milijardi dolara. Gallis tumači: 'Senatori strahuju da bi u slučaju proširenja NATO-a ponovo mogli biti suočeni s takvom eksplozijom troškova'. Bosna je po Gallisovim riječima na više razina povezana s pitanjem NATO-va proširenja na istok jer je duboko povezana s pitanjem preuzimanja političke odgovornosti i preuzimanja financijskih troškova između Amerikanaca i Europljana. Ne treba, doduše, gajiti nikakve iluzije glede raspoloženja u Kongresu kada je riječ o Bosni: 'Većina kongresmena protivi se angažmanu SAD na tom području. Osim toga, većina kongresmena čvrsto vjeruje da bi Europljani tamo trebali preuzeti stvari u svoje ruke', tumači Gallis. Kongres je stoga po njegovim riječima zatražio od Clintonove vlade da u prvom polugodištu 1998. g. iznese planove o povlačenju američkih postrojbi iz Bosne (riječ je o takozvanoj 'exit strategy'). Gallis objašnjava: 'Američki Kongres pomno će pratiti tko će preuzeti politički i vojni teret i troškove. To će utjecati na buduće stajalište Capitol Hilla prema Europljanima i NATO-u'", prenosi na kraju članka Burkhard Bischof. 270325 MET nov 97