THE ECONOMIST, 28. X., BOSNA

Ž4=VELIKA BRITANIJA Ž1=THE ECONOMIST Ž2=28. X. 1997. Ž3=Hoće li Kongres natjerati Ameriku na povlačenje iz Bosne? "Slijedećeg bi lipnja NATO trebao povući svojih 35.000 vojnika koji održavaju mir u Bosni. Svatko tko nešto zna o toj neprosvijećenoj zemlji smatra da će, bez smirujuće prisutnosti NATO-a, rat vjerojatno ponovno izbiti. Europljani kažu da će povući svoje vojnike, učine li to Amerikanci. Oni pretpostavljaju da će Amerikanci ipak ostati u području: na posljetku, primjećuju Europljani, i Bijela kuća i ministarstvo vanjskih poslova (izuzevši ministra obrane Williama Cohena) nagovijestili su da će Amerikanci produžiti svoju nazočnost. No europske vlade ne bi smjele ništa pretpostavljati. Kongres ima važnu ulogu u vanjskoj politici, a sadašnje je stajalište Capitol Hilla da bi Amerika trebala izaći iz Bosne. Utjecajni republikanac, senator John McCain, izrazio je svoje uvjerenje da Kongres neće dopustiti američku nazočnost u Bosni poslije sljedećeg lipnja. On vjeruje da će najviše 20 senatora glasovati za ostanak u Bosni. Čini se da se Donji dom Kongresa još više suprotstavlja produžetku misije. Kongresovo suprotstavljanje bosanskoj operaciji ima bar tri korijena. Jedan je tmurno stanje te zemlje. Clintonova vlada naglašava dobre vijesti, ističući da su bosanski Srbi podijeljeni te stoga i slabiji; zatim, tvrdnjama da dugoročno gledano, Daytonski mirovni sporazum može biti uspješno proveden. G. Cain i njegovi prijatelji, međutim, vjeruju da nije nemoguće ujediniti razlomljenu državu te da je podjela neizbježna. Američke bi snage stoga morale izaći iz područja, prije nego ih ta 'uzaludna misija' uvuče u opasnost: kao nekadašnji zatvorenik u sjevernom Vijetnamu, g. McCain ima razloga da se zbog toga uzbuđuje. Europljani bi morali izaći iz Bosne, kaže on. No on pristaje da Amerika osigurava zračni zaklon u području ili da u krizama pomaže stanovnicima, s tim da bi savezničke snage bile smještene u Mađarskoj. Kad je g. Clinton u prosincu 1995. poslao američke vojnike u Bosnu, g. McCain se istakao boreći se za potporu Kongresa toj misiji. No od onda ih je predsjednikovo ponašanje u Bosni iziritiralo, što je drugi razlog zbog kojeg se suprotstavljaju produženju te operacije. G. Clinton je prvo rekao da će američki vojnici ostati u području samo godinu dana; zatim, kad je rok istekao, a on pobijedio na novim izborima, Predsjednik je tvrdio kako misiju treba produžiti za daljnjih 18 mjeseci. Republikanci predsjedniku zamjeraju što nije bio iskren prema Kongresu, kao i činjenicu da nikad nije jasno iznio svoje ciljeve. Treći razlog za Kongresovo protivljenje produžetku mandata u Bosni jest da republikansko vodstvo njuši priliku da pobijedi Bijelu kuću na području vanjske politike - ili barem, da ponovno potvrdi značaj uloge Kongresa u međunarodnim pitanjima. 'Nezamislivo je da bi se Kongres složio da se u Bosni zadrži nešto slično sadašnjoj snazi na tom području', izjavio je pomoćnik predsjednika senatskog Vijeća za vanjske odnose Jessea Helmsa. Helms se suprotstavio prvotnoj misiji u Bosni, no tek treba izraziti svoje mišljenje o njezinoj budućnosti. Europski diplomati u Washingtonu sve su više zabrinuti zbog raspoloženja koje vlada u Kongresu. No vlada s druge strane misli da može pobijediti u raspravi. Ona još uvijek službeno nije odlučila pokušati zadržati američke vojnike u Bosni, iako je gotovo potpuno izvjesno da hoće. Jedan viši dužnosnik smatra da bi, dok god je operacija relativno mirna, trebalo biti moguće uvjeriti Kongres na produženje - 'no samo ako predsjednik jasno artikulira zašto je to u našem nacionalnom interesu, pokaže kud ta misija vodi i pojasni naše ciljeve. Također je potrebno da Europljani preuzmu veći dio vojnog tereta.' Neki zakonodavci vjeruju da bi predsjednik, potrudi li se dovoljno, mogao izvući mrzovoljni pristanak Kongresa. Republikanac Duncan Hunter kaže da, što se američkih snaga tiče, Kongres ne bi smio proturječiti predsjedniku, budući da tako slabi američki glas. Senator Joseph Lieberman, jedan od obrambenih autoriteta među demokratima, tvrdi da bi proširenje NATO-a (koje će Senat raspraviti sljedećeg proljeća, kao i operaciju u Bosni) moglo pomoći predsjedniku: moglo bi se činiti čudnim da Amerika oslabi NATO povlačeći se iz Bosne, kad bi proširenje trebalo ojačati savez. No s druge strane, planirano proširenje NATO-a, kojim bi u savez ušle Poljska, Mađarska i Republika Češka, također bi moglo potkopati Clintonove planove u Bosni. Jer, ukoliko prekoatlantske razmirice o troškovima proširenja hrane stajalište Kongresa da Europljani ne plaćaju dovoljno za vlastitu sigurnost, Kongres bi se mogao pokazati još manje spremnim financirati američku nazočnost u Bosni. G. Clinton bi na tri načina mogao pokušati nabaviti 2,5 milijarde dolara godišnje, koliko stoji održavanje vojnih snaga u Bosni. Najvjerojatniji bi bio da pred Kongres izađe s 'dopunskim' prijedlogom zakona; u dogovoru koji je prošli mjesec postigao sa Senatom i Donjim domom Kongresa, obećao je da neće tražiti produženje operacije bez takve mjere. No on bi također mogao pokušati ponovno 'programirati' proračun za obranu, koristeći novac namijenjen za druga područja, što bi zahtijevalo potpise predsjednika četiri kongresna vijeća, ali ne i glasovanje. Ili, ukoliko Predsjednik ne može dobiti ni glasove ni potpise, on bi mogao financirati misiju onim dijelom proračuna namijenjenom operacijama. No to bi značilo drastična smanjenja za druge vrste današnje potrošnje, kao što su obuka te veliku štetu reputaciji g. Clintona u Kongresu - što je cijena koju on možda nije spreman platiti. Što ako je g. McCain u pravu te američke snage napuste Bosnu sredinom iduće godine? Britanska i francuska vlada kažu da je njihova politika 'ode li jedan, odlaze svi.' To je djelomično ucjena: oni žele zastrašiti Ameriku posljedicama povlačenja. No mnogi ljudi u britanskoj i francuskoj vladi istinski vjeruju da bi bilo katastrofično ostati u Bosni bez Amerikanaca. To je djelomično tako zbog njihovog nesretnog iskustva s UNPROFOR-om. (...) Vladini dužnosnici shvaćaju da bi američko povlačenje mnoge Europljane navelo na propitivanje važnosti NATO-a; to je razlog zbog kojeg oni žele vojno ostati u Bosni. Drugi je taj, da bi NATO snage bez Amerikanaca bile manje učinkovite u sprječavanju rata. No ti dužnosnici uzdišu kad se spomenu europske slabe strane. 'Kod naših saveznika prisutna je jedna proturječnost', kaže jedan dužnosnik. 'Oni žele europsku sigurnost i obrambeni identitet, no zatim kažu da bez nas ne mogu izaći na kraj s Bosnom.' Možda je on u pravu, jer bi snaga NATO-a bez Amerikanaca bile tek drugi UNPROFOR. U vrijeme UNPROFOR-a, kad je rat bjesnio, Amerikanci I Europljani nisu se slagali o načinu zaustavljanja sukoba. Sad su sve vlade NATO-a, izuzevši američki Kongres, predane provođenju Daytonskog sporazuma. Nadalje, snage NATO-a sad imaju snažnije oružje i pravila uključenja nego što je to bio slučaj s UNPROFOR-om. Ako Kongres ipak natjera Ameriku iz Bosne, Europljani bi mogli razmisliti kako da učine najviše što mogu, umjesto kako da pobjegnu. " 290247 MET oct 97