RUSIJA,NEZAVISIMAJA GAZETA,14.11.1997.FRANCUSKA I NATO

Ž4=RUSIJA Ž1=NEZAVISIMAJA GAZETA Ž2=14. XI. 1997. Ž3=Francuska želi potisnuti NATO Dmitrij Gornostaev piše o neslaganju između Francuske i SAD-a kada je riječ o zapovijedanju južnim krilom NATO-a: "Čini se da će susreti predstavnika država članica Sjevernoatlantskog saveza na različitim razinama koji su pred nama biti zanimljivi ne samo sa stajališta pristupa novih članova, već i zbog stalnih nesuglasica unutar NATO-a kada je riječ o reformi ove organizacije. Izgleda da će najgorljiviji poticatelj tih promjena u sustavu saveza biti Francuska. Nekoliko je razloga tomu. Pariz ne odustaje od svoje nakane koju je obznanio još 1995., da se vrati u vojne ustroje Sjevernoatlantskog saveza. Kao što je poznato, predsjednik Charles de Gaulle isključio je Francusku iz odbora za vojno planiranje, pa je ta zemlja dugo godina imala poseban položaj u NATO-u boraveći izvan njegove vojne djelatnosti. Istina, kasnije, tijekom balkanskog sukoba pojavila se potreba za tijesnom vojnom suradnjom između Francuske i saveznika u mirovnim pothvatima na području bivše Jugoslavije, radi čega je stvoren poseban oblik suradnje. Zatim su Francuzi sve glasnije počeli govoriti o potrebi da se poveća europska sastavnica NATO-a. Taj su prijedlog Amerikanci usrdno prihvatili, svim silama nastojeći zadržati prvenstvo u Europi. Izišavši s takvim prijedlogom, Pariz je išao za sasvim konkretnom zadaćom - dobiti mjesto zapovjednika NATO-ova južnog krila, i time je uvjetovao svoj povratak u vojne ustroje. Međutim, Washington koji ima monopol na čelna mjesta u svim trima europskim zapovjedništvima - sjeverozapadnom, središnjem i južnom - nije i ne želi ga se, naravno, odreći. S druge strane, budući da su više od drugih zainteresirane za jačanje moći obrambenog bloka, Sjedinjene bi Države htjele da se francuske oružane snage priključe NATO-ovim ustrojima. Čini se da Francuzi kane igrati baš na tu kartu. U toj su igri u najmanju ruku izabrali sasvim otvorenu, ali možda i najstvarniju taktiku koja pomalo podsjeća na ultimatum, istina u okvirima diplomatskih pravila ponašanja. 'Mi smo saveznicima dali svoje prijedloge i sada od njih očekujemo odgovor' - izjavio je u razgovoru s dopisnikom 'NG' visoki dužnosnik francuskog ministarstva obrane. 'Sada oni imaju riječ, ponajprije Washington. Po njihovom ćemo odgovoru moći reći koliko su stvarne nakane da se reformira i učvrsti savez.' Sada i predsjednik-golist Jacques Chirac i premijer Lionel Jospin iz oporbe drže da nema uvjeta za ulazak Francuske u odbor za vojno planiranje. No to stajalište treba Parizu samo da bi pokazao svoju nepokolebljivost. Već sada francuski diplomati i vojni dužnosnici izjavljuju da u razgovorima s partnerima dobivaju dokaze kako će se saveznici na koncu složiti s francuskim gledištem. Pri tome će ju u toj stvari najvjerojatnije poduprijeti zemlje kao što je Španjolska i Italija koje, ako se ostvari prijedlog o predaji dužnosti zapovjednika NATO-ova južnog krila Europljanima, također mogu zahtijevati da na tu dužnost bude imenovan njihov čovjek. Naravno, u francuskoj zamisli o dolasku Europljana na mjesto europskog zapovjednika, ima neprijeporne logike - unutar NATO-a treba, svakako, očuvati ravnotežu između Europe i SAD-a. Ipak, američko-europska će ravnoteža značiti bitan gubitak položaja Washingtona. Za sada su u obrani dužnosti zapovjednika južnog krila glavni razlozi Bijele kuće sljedeći: SAD daju najviše sredstava, imaju u Sredozemnom moru svoju VI. flotu i vrlo tijesne veze s Izraelom, što igra značajnu vojno-stratešku ulogu na tom području. Europljani pak misle da se NATO ponajprije treba brinuti za europsku obranu, a izraelski je čimbenik, iako važan, ipak, prema njihovu mišljenju, manje važan. Što se tiče prinosa - financijskog i vojnog - u južno zapovjedništvo saveza, on će bitno porasti kada Francuska uđe u vojne ustroje NATO-a i kada se dužnost zapovjednika južnog krila preda Europljanima. Barem tako misle u francuskom ministarstvu obrane. Pariz se nada da će i na predstojećem susretu ministara vanjskih poslova i obrane u Bruxellesu u prosincu ove godine, i na susretu na vrhu Sjevernoatlantskog saveza 1999., moći obraniti svoje stajalište. Tada će se u vojne snage saveza uključiti snažna francuska pričuva. Istodobno će se bitno smanjiti američki utjecaj u Europi i Sredozemnom moru. Amerikanci će najvjerojatnije morati računati s tim radi očuvanja jedinstva saveza i njegova daljnjeg jačanja. Ipak, uskoro svakako treba očekivati još jedan sukob između SAD-a i njihova tradicionalnog protivnika i najviše protuamerički raspoložena saveznika - Francuske." 170217 MET nov 97