3 VJESNIK-NEČASTIVI U HHO-MADUNIĆ 26-11

Ž1=VJESNIK Ž2=26. XI. 1997. Ž3=Nečastivi u Hrvatskom helsinškom odboru "Izbacivanje kolumnista 'Novog lista' Drage Pilsela iz Hrvatskog helsinškog odbora u nekim 'dijalozima' neodoljivo podsjeća na atmosferu Brešanove groteske 'Nečastivi na Filozofskom fakultetu'. Ironija je slučaja u HHO-u da je ovaj put mjesto radnje nevladina udruga, utemeljena na načelima koji su inkompatibilni s boljševičkim egzorcizmomm protiv moralno- politički nepodobnih članova, što Brešan u svom djelu izvrgava ruglu. Znakovito je da je jedan od glavnih 'dramatis personae' ove aktualne groteske prof. dr. Žarko Puhovski, nekoć profesor marksizma i socijalističkog samoupravljanja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prof. Puhovski je za egzorciranog Pilsela, među ostalim, ustvrdio kako je dotičn član HHO-a 'moralno nepodoban da se bavi ljudskim pravima'", piše Branko Madunić u uvodu osvrta. U nastavku, Madunić postavlja pitanje "kakav je moralni kredibilitet prof. Puhovskog da se bavi ljudskim pravima", istaknuvši kako je Puhovski, "ne sporeći dobro koje je učinio u zaštiti i promicanju ljudskih prava", u svom javnom djelovanju imao, "blago rečeno, kontroverznih izjava, koje su bile u potpunoj suprotnosti s Poveljom o ljudskim pravima. Ako se zaboravi njegova ocjena pokreta hrvatskih sveučilištaraca da se 'zapravo radilo o jednoj totalitarističkoj grupi nacionalistički orijentiranih studenata koja je postojala sve opasnija', te njegova uloga krunskog svjedoka u montiranom procesu 1972. godine, dakle, u vrijeme kada su se u Hrvatskoj masovno kršila ljudska prava, ostaje niz drugih djelovanja koje dovodi u pitanje kredibilitet uvaženog profesora", ocjenjuje Madunić. Izdvaja pritom "zauzimanje prof. Puhovskog za unitarnu Jugoslaviju, kad je nakon rušenja Berlinskog zida, bilo jasno da će politika zauzimanja za ljudska prava u bivšim komunističkim zemljama dovesti do smjene vlasti i stvaranja novih država", upozoravajući kako je jedno od temeljnih ljudskih prava - "pravo da se izabere politički i državni poredak. Puhovski se, naprotiv, tih dana baršunaste revolucije zalago za 'Brežnevljevu doktrinu ograničenog suvereniteta', kako je tvrdio njegov kolega dr. Mislav Kukoč", podsjeća Madunić. Istaknuvši kako bi moralni kredibilitet dr. Puhovskog zacijelo "bio veći da je pravodobno ustao protiv kršenja ljudskih prava što su činile Srbija i JNA", Madunić napominje kako je "naš HHO-ovac", umjesto toga, "putujući po europskim zemljama i gostujući na uglednim tribinama raspredao svoju verziju simetrije između agresora i žrtve. Neki će to nazvati tipičnim postpraksisovskim autizmom, neki gorkom političkom filozofijom jugonostalgije (na što profesor ima neotuđivo pravo), no činjenica je da je time za hrvatsku javnost izgubio dio moralnog kredibiliteta da se bavi ljudskim pravima", komentira Madunić i na kraju piše: "Što je, pak, profesor Puhovski htio reći kad je kazao da izbačeni HHO-ovac nema moralnog kredibiliteta baviti se tim pravima, to nije artikulirao. Ostaje da se nagađa je li time mislio i na činjenicu da je Pilsel ne samo od prvoga dana imenovao agresora, nego mu se i suprotstavio s oružjem u ruci, što ga nije smetalo da pomaže ljudima i promiče ljudska prava. Ili prof. Puhovski ima dokaze da je ekskomunicirani Pilsel 'ubačeni špijun'? Rasplet ove već viđene brešanovske nehumoreske ne očekuje se uskoro. No, ono što je viđeno, neodoljivo podsjeća na metode ekskomunikacije iz doba 'paklenih' udruga, za koje Čičak i Puhovski misle da su to - 'oni drugi'". 260255 MET nov 97