HERALD, 22.- 23. XI., GLOBALIZACIJA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=INTERNATIONAL HERALD TRIUBNE Ž2=22. - 23. XI. 1997. Ž3=Čuvajte se globalizacije koja ljude ostavlja za sobom "Nakon što je uvjerio Kongres da odobri dogovor o slobodnoj trgovini (NAFTA), predsjednik Bill Clinton dao je jedno priznanje. On se skupini za zaštitu okoliša požalio kako će on, kao i svaki drugi izabrani vođa, imati više problema s pružanjem kvalitetnog obrazovanja, pristojnih primanja i nezagađenog okoliša, i to zbog sve veće snage koju globalizacija daje multinacionalnim korporacijama", piše upravitelj Sierra Cluba, najveće organizacije za zaštitu okoliša u Americi, Carl Pope. "Čini se da predsjedniku nije palo na pamet da bi, otežava li ona zadaću poboljšanja ljudskih života (čak i uz sve jače tehnologije i sve produktivnija gospodarstva), globalizaciju možda trebalo ukrotiti, a ne pustiti s uzice. Sad David Friedman, međunarodni savjetnik i član Instituta za tehnologiju u Massachusettsu, tvrdi da je najbolja strategija da se izađe na kraj s globalizacijom učiniti korporacije još slobodnijima ('Kad globalizacija znači isključivanje radničkog svijeta', 29. listopad). G. Friedman predlaže da rasporimo mrežu za zaštitu okoliša na kojoj su Amerikanci radili posljednjih 25 godina te da se pridružimo Delhiju, Šangaju i Rio de Janeiru u utrci koja će pokazati koji se grad prvi može pridružiti ekskluzivnom klubu u kojem stopa smrtnih slučaja od zagađenja okoline sustiže sva zdravstvena poboljšanja postignuta u posljednjih nekoliko stoljeća. To bi trebalo učiniti u ime dinamičnog prilagođavanja snagama globalizacije. Da to prikaže prihvatljivijim za radničko stanovništvo kojem se navodno obraća, g. Friedman iznosi cjelokupnu klasnu retoriku nove desnice: borci za zaštitu okoliša su 'elitisti' koji brinu o sigurnosti hrane, a ne o ropskom radu. G. Friedman smatra da, kad bi javnost samo razumjela neizbježnost globalizacije, gubitka domaće autonomije i nadzora nad našim životima, bismo tad mogli nastaviti sa sklapanjem najboljih mogućih poslova. Posljedice takve strategije i previše su vidljive. Usprkos udvostručavanju zaposlenja u meksičkom industrijskom području od dogovora NAFTA, doslovce ništa od tih profita nije utrošeno na ceste, kanalizaciju ili čistu vodu, a prihodi su pali za gotovo 50%. Pitanje koje bi si ljudi trebali postaviti sljedeće je: Budući da tehnologija poboljšava našu produktivnost, ne bi li se ti dobici mogli podijeliti, kako bi se povećali životni standardi siromašnih i očuvao okoliš za budućnost? Ukoliko globalne korporacije ne mogu ponuditi takvo rješenje, zašto ih ne bi smatrali odgovornima? Takva su se pitanja postavljala u debati o 'izravnoj' ovlasti, u kojoj su se borci za zaštitu okoliša i organizirani radnički savezi pridružili snagama koje su se usprotivile odluci Clintonove vlade da podigne okvir budućih globalnih trgovinskih dogovora na političkom temelju 'prilagodbe' takvima kao što su Newt Gingrich, kineska vlada i Exxon. Taj dogovor nije uspio osvojiti odobrenje Kongresa, velikim dijelom i stoga što je NAFTA pokazala da to vodi samo smanjivanju zaštite okoliša i manjim prihodima. To je razlog zbog kojeg su Sierra Cliub i drugi borci za zaštitu okoliša aktivno surađivali protiv tog dogovora o 'izravnoj' ovlasti. (...) To je razlog zbog kojeg se Sierra Club također ujedinila s predstavnicima u Bangladešu, u pozivima na bržu globalnu akciju da se smanji učinak staklenika. G. Friedman i drugi niječu mogućnosti takvih saveza. Oni propovijedaju razlike u stajalištima radnika i boraca za zaštitu okoliša, običnih građana u industrijskom svijetu i radnika zemalja u razvoju te zahtijevaju slobodne ruke za globalne korporacije. Razlike postoje. Izazov stvaranja pristojnog svjetskog poretka je pronalaženja rješenja koja jamče da će se plodovi ljudske domišljatosti i rada koristiti da bi se unaprjedili životi kako sadašnjih, tako i budućih naraštaja." 240203 MET nov 97