HERALD, 14. XI., GLOBALIZACIJA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=14. XI. 19997. Ž3=Za Globalnu narodnu skupštinu "Nedavne dramatične objave rekordnih doprinosa međunarodnim stvarima, koje su donirali Ted Turner i George Soros, sugeriraju ogromne mogućnosti u budućnosti", pišu profesori međunarodnog prava na sveučilištima Widener, odnosno Princeton, Andrew Strauss i Richard Falk. "Ta dva čovjeka predstavljaju uspon nove vrste globalnih filantropa koji djeluju u uređivanju međunarodnog građanskog društva. Njima je upravo globalizacija dala mogućnost da nagomilaju veliko bogatstvo. Ona sada i njima, a i drugima, daje jedinstvenu priliku da doprinesu blagostanju čovječanstva. To uključuje zagovaranje demokratizacije globalnog poretka, što je cilj koje vlade nevoljko promiču. Takvi bi to pojedinci najmaštovitije mogli učiniti osnivanjem zaklada za uspostavljanje Globalne narodne skupštine, koja bi građanima svijeta po prvi puta pružila tijelo u kojem bi svoje zemaljske težnje i jade mogli izraziti izvan tradicionalnog konteksta narod - država. Izbore za tu skupštinu moglo bi organizirati i provesti međunarodno vijeće građana, a nadgledati bi ih mogla cijenjena švedska organizacija Međunarodna demokratska pomoć pri izborima (IDEA). Jednom kad se uspostavi, skupština bi mogla lobirati pri vladama za službeno priznanje unutar sustava UN-a. Za početak bi, međutim, takvo vijeće imalo međunarodni pravni status sličan onim nevladinih organizacija poput Crvenog križa ili Amnesty International. Za razliku od njih, ono bi moglo tvrditi da govori u ime naroda svijeta. Kao jedino takvo tijelo, ono bi imalo mogućnost postati veoma utjecajno, čak prije nego što bude službeno priznato. (...) U sve integriranijem svijetu koji se sve više priklanja demokratskim načelima, opravdanje za takvu skupštinu čini se neoborivim. Kao prvo, budući da globalizacija svjetskog gospodarstva neminovno zahtijeva razvoj globalnih institucija za njegovo reguliranje, očuvanje sloboda koje sad uživamo traži da započnemo strukturirati te institucije po demokratskim linijama. Kao drugo, samo postojanje međunarodne skupštine pod nadzorom građana ideološki će i praktično jačati demokraciju u državama i potkopavati autoritarizam. Kao treće, dopuštajući predstavnicima različitih država da surađuju, kako bi unaprijedili zajedničke interese i raspravili razlike unutar jednog takvog tijela, pomoći ćemo stvoriti klimu susretljivosti u globalnim poslovima te ohrabriti univerzalne vrijednosti nad uskogrudnim brigama, kao i nad sektaškim odanostima i uvjerenjima. Na posljetku, uspostava jedne takve globalne skupštine s izravnom izbornom odgovornošću prema radnicima, seljacima i drugim građanima, dala bi danas ranjivim skupinama glas te im pomogla da opet zadobiju dio moći koju su izgubile u korist međunarodnog kapitala kao rezultata globalizacije. Glavne zamjerke koje bi se takvom pothvatu mogle naći su naivnost, idealističnost te u najboljem slučaju, preuranjenost. Sigurno je da bi se logistički problemi trebali riješiti. Morala bi se prihvatiti formula glasovanja utemeljena na jednoj osobi za jedan glas, a izbori bi morali biti provjerljivi, slobodni i pošteni. Sigurno je da bi bilo grešaka. Bez sumnje, neke vlade ne bi dopustile takve izbore na njihovu teritoriju, a njihovi građani ne bi imali svojeg predstavnika sve dok se na takve vlade ne bi izvršio dovoljno velik pritisak. No takvi problemi ne bi bili fatalni za te težnje. Nema razloga da se to smatra nemogućim. Zaista, smion i vizionarski pothvat na početku novog tisućljeća mogao bi aktivirati političku i moralnu maštu svih onih koji teže stvoriti svjetski poredak osjetljiviji za vrijednosti koje se povezuju s demokracijom. Oni koji posjeduju sredstva, imaju mogućnost učiniti taj prijedlog stvarnošću te uzeti inicijativu u svoje ruke i promicati demokratizaciju međunarodnog poretka u stvaranju. Demokracija na globalnom nivou potrebna je i već kasni." 170215 MET nov 97