HERALD, 29. X., GLOBALIZACIJA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=29. X. 1997. Ž3=Kad globalizacija znači isključivanje radničkog svijeta "Bez upozorenja, američko je razmišanje o globalnom postalo bizarno. Sierra Club najavljuje glasovanje o tome, bi li se useljenici trebali smatrati oblikom toksičnog otpada. Potpredsjednik Al Gore krivi Treći svijet za El Nino i druge velike vremenske nepogode. Demokratska Bijela kuća, ponovno izabrana s potporom radničke klase, odbacuje tu klasu u korist radikalno slobodne trgovine i kvalitete zraka", piše David Friedman. Washingtonski birokrati i ekonomisti, čvrsto tvrdeći da se vanjska trgovina ne može koristiti za nadziranje prekomorskog rada, ljudskih prava ili poštenog ponašanja na tržištu, poziva na nadziranje uvoza kojim bi se nametnuli američki zdravstveni standardi kako Amerikancima ne bi pozlilo od 'loših' jagoda iz Meksika. Liberalni borci za zaštitu okoliša kore sindikalne aktiviste zbog suprotstavljanja dogovoru o globalnom zatopljenju koji se odnosi na američku industriju. Prije dva desetljeća, dok su Europljani planirali ujedinjenje, globalizacija je imala nepredviđene političke posljedice. U Škotskoj i Kataloniji ponovno su se rasplamsale etničke razmirice, a u Francuskoj, Njemačkoj i Bosni neofašizam. U Americi globalizacija ima jednako neočekivani učinak, jer ponovno potiče klasni sukob, uništava stare saveze i dugo uzgajana, čvrsta politička uvjerenja. U državnoj se politici ne radi toliko o liberalima protiv konzervativaca; ona kreće u budućnost kakvu je prvi zamislio Isaac Asimov. On je pisao o dva, sve više polarizirana društva koja se bore za nadzor nad iskorištavanjem svemira. Prvo je društvo bilo tehnološki sofisticirano, izolacionističko, rijetko naseljeno; najrafiniraniji građani te zajednice gnušali su se 'prljavog ' ljudskog kontakta te su živjeli sami na ogromnim, ekološki uravnoteženim imanjima o kojima su brinuli roboti. Druga je zajednica bila prenapučena; bila je to urbanizirana Zemlja, na kojoj su živjeli ljudi podložni bolestima i smrti. No oni su bili mnogo dinamičniji nego prva zajednica Solarijanaca. Provincijalni protivnici useljavanja, kao i Solarijanci, misle da bi zemlja trebala biti ogroman Idaho te se sve više sukobljavaju sa siromašnim, urbaniziranim, poduzetnim useljeničkim klasama čiji je društveni ideal industrijski Los Angeles ili Houston. Kontroverzija u vezi globalnog zagrijavanja može se razumjeti kao bitka između novih Solarijanaca i siromašne klase u Americi. Javna je tajna da predloženi dogovor neće smanjiti učinak staklenika. Od predloženog nadzora bit će isključeno 130 zemalja u razvoju, uključujući Kinu, čitavu Južnu Ameriku, Indiju i Indoneziju; to će pomaknuti zagađivačke industrije nadziranog Prvog svijeta da se presele u potpuno nenadzirani Treći svijet. No ako siromašne zemlje zaslužuju da ih se ne gnjavi, zašto ne poštedjeti osiromašene Amerikance od istih ograničenja? Kako borci za zaštitu okoliša mogu zagovarati dogovor koji bi najprljavije svjetske industrije preselio u najnerazvijenije zemlje? Zašto pomaknuti najopasnije ekološke probleme u zemlje koje će ih najteže riješiti? To se može objasniti elitizmom tipa 'ne u mom dvorištu', koji se u enklavama novih Solarijanaca javlja zakrabuljen u naprednu politiku. Sofisticirani žitelji takvih zajednica malo mare za selidbu ružnih tvornica u inozemstvo. Na posljetku, oni mogu uvoziti ono što im treba. (...) Jednako kao što su se Asimovi Solarijanci bojali da će nekulturni Zemljani pregaziti njihov nepokvareni svijet, tako privilegirani Amerikanci više vole da njihovi siromašni budu vječni molitelji, umjesto živahni poduzetnici koji bi jednog dana mogli kupiti palaču u susjedstvu. Zato se javljaju neoliberalna šaputanja da useljenici opterećuju 'naše' resurse i potiču 'neprikladne' poslove, koji, kako se jedan sveučilišni profesor nedavno izrazio o industriji konfekcije, zapravo spadaju u Sri Lanku. Kakva moralna logika opravdava selidbu poslova iz Los Angelesa u Gvatemalu, gdje se za isti rad dobija mali dio minimalne američke plaće? Odgovor je da ambiciozne useljeničke klase uznemiravaju aristokratske životne stilove za koje Amerikanci, neosolarijanci iznad 40-te, misle da zaslužuju. Za njih je ukusnije izolirati siromašne i zagađenje koje izazivaju u nekoj drugoj zemlji. Između sve raširenijih uvjerenja da je radnički posao nedoličan ostatak industrijske ere, takvi elitisti (koje podupiru washingtonske ideološke agencije koje se zalažu za ljudska prava), slijede politiku koja premješta industriju iz gradova u manje nadziranu unutrašnjost. Rezultat su stratificirane zajednice poput New Yorka, gdje financijska elita najavljuje svoj 'povratak' u 10% nezaposlenih, stopu izazvanu namjernom dezindustrijalizacijom. Globalizacija vodi taj proces jedan korak dalje. Dok elitistički liberali i konzervativci podupiru ograničenja zaštite okoliša kod kuće te 'slobodan' uljev robe i kapitala u inozemstvo, industrija seli u područja čiji se okoliš manje štiti, a radnici manje plaćaju. Od vlade se očekuje da ograniči priljev ljudskog kapitala te da pri uvozu inzistira na besprijekornom zadovoljavanju zdravstvenih i sigurnosnih standarda; ali vlada malo poduzima protiv iskorištavanja radnika i nepoštivanja političkih sloboda u zemljama koje profitiraju od američkog tržišta. Što može opravdati takav program? Kvaliteta uvezene robe američkim je neosolarijancima važna, budući da oni jedu i kupuju takvu robu. No zlouporaba inozemne radne snage ili ljudskih prava njih se izravno ne tiče. 'Liberalni' aktivisti dobrostojećih zajednica dragovoljno mijenjaju radničke poslove za jeftinu uvoznu robu, posebice ako time mogu usporiti ili zaustaviti rast proizvodnje i širenje niže klase koja narušava svetost njihovih života. Jaki klasni sukob koji stvara globalizacija vjerojatno će na demokrate i napredne utjecati više nego na konzervativce, jer oni oštro odvajaju dva osnovna liberalna interesa - zaštitu okoliša i ekonomiju 'bread and butter'. Za tradicionalnu ljevicu, koja se prvenstveno brine o poboljšanju životnih uvjeta nadničara i siromašnih, antihumani elitizam miriši na licemjerje. To je jedan razlog zbog kojeg lijevo orijentirani novinari nekad svete liberalne ikone, poput Sierra kluba, stavljaju na stup srama. Možda Amerikanci zaista više drže do čiste salate nego do radničkih prihoda. Dok globalizacija napreduje, doslovce je sigurno da će u Sjedinjenim Državama jačati nekad nezamislivi klasni sukobi." 310434 MET oct 97