RDW-NOVI SVJETSKI POREDAK?-21. XII.

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 21. XII. 1998. Početak novog svjetskog poretka? "Nije prijeporno: i nakon svršetka bombardiranja, i dalje će postojati različita tumačenja američko-britanske kaznene akcije protiv Iraka. Neovisno o tome kako visoko treba ocijeniti vojni uspjeh, ostaje činjenica da na političkoj razini ni dalje nema suglasja. Time su bitno pogođeni Ujedinjeni narodi kojima je u ovom slučaju uskraćen zakon djelovanja. Presedan bez primjera koji je - ma koliko možda bio opravdan - pravni poredak za mir u svijetu, kako je ranije zamišljen, stavio na raspolaganje. S dobrim su razlogom utemeljitelji UN-a, Vijeću sigurnosti, kao najvišem odlučujućem gremiju svjetske organizacije, dodijelili takozvani monopol sile. No što to vrijedi kad se u slučaju potrebe ne može provesti? Intervencija Washingtona i Londona ovog je puta Vijeće sigurnosti zatekla u tekućim savjetovanjima, baš kad je trebala biti uobličena prva reakcija na izvješće šefa UNSCOM-a Butlera. Članovi Vijeća su s televizije saznali o početku akcije. Inače uobičajeni diplomatski kanali stavljeni su izvan snage. UN je iz daleka gledao događaje na koje već dugo nije imao utjecaja. Razlog za to je u konstrukciji njegovih pravila postupaka, osobito Vijeća sigurnosti u kojem pet stalnih članica mogu pravom na veto zapriječiti mjere kad god drže da su usmjerene protiv njihovih interesa. To se u proteklih pet desetljeća dogodilo bezbroj puta. No nikada se pritom nije radilo o vojnoj intervenciji, osim jedne iznimke: u korejskom ratu početkom pedesetih godina. Tada je Vijeće sigurnosti bilo nesposobno djelovati jer nije bilo popunjeno. Došlo je do posebne konstrukcije većinskog votuma glavne skupštine UN-a, koja je do danas ostala jedinstvena. Tek poslije toga je uslijedila intervencija SAD-a i njegovih tadanjih saveznika. Tadanji trik u postupku svojedobno je brzo eliminiran. Otada je votum glavne skupštine UN-a - plenum svih 185 današnjih članica - smanjen na značaj neobvezujuće preporuke ('advisory opinion'). Monopol odlučivanja je dakle čvrsto u rukama Vijeća sigurnosti UN- a. Ali dolazi do apsurda kada taj gremij - kao u slučaju Iraka - sam sebe paralizira. Oštra odluka Washingtona i Londona da višemjesečnu, čak dugogodišnju igru mačke i miša zaključe s fait accompli, donesena je u duhu Ujedinjenih naroda koji nisu bili kadri provesti svoje vlastite rezolucije. S druge strane, time se nameće pitanje što će se u buduće dogoditi ako taj primjer postane pouka, ako države - osobito ako na umu nemaju baš puno demokracije - na temelju možda nedostatne pravne podloge mimo Vijeća sigurnosti vojno interveniraju tamo gdje im odgovara. Definiciji razloga koji dovode do takvih scenarija, bila bi otvorena sva vrata. S Ujedinjenim narodima i svetim zakletvama Povelje UN-a to više ne bi imalo nikakve veze. Utoliko američko-britanska akcija na Irak ima učinak signala koji ne može biti isključivo pozitivan. Kao instrument međunarodnoga rješavanja sukoba UN je u svakom slučaju pretrpio uočljivu štetu. Na drastičan su mu način pokazane granice koje je sam postavio. Nije uspio doći na kraj s opasnim potencijalom Iraka. Kofi Annan, glavni tajnik UN-a, koji je često i sam puno toga stavljao na kocku da bi spasio mir, danas se doima kao da je bankrotirao. Ostaje pitanje što UN može napraviti od te hrpe krhotina, hoće li uspjeti pronaći uvjerljiv koncept rješavanja sukoba. Izgledi za to nisu se baš povećali" - piše Guenther Schmidt-Breer. (RDW)