US IHT 5. XII. PFAFF - NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. XII. 1998. Nova washingtonska vizija NATO-a mogla bi izazvati podjele "NATO će u travnju imati 50 godina, a Sjedinjene Države imaju za nj izvanredno ambiciozne planove. NATO je glavni element novoga američkog shvaćanja globalne politike. Ono što Washington naziva 'novom strateškom zamisli' učinilo bi savez glavnim čimbenikom u svjetskim poslovima pod američkim vodstvom", piše William Pfaff. "Holbrooke je svoj sporazum s Miloševićem o pitanju Kosovu s pravom nazvao događajem bez presedana. NATO je intervenirao u unutrašnjem sukobu, u suverenoj državi koja ne pripada NATO-u, i to ne radi obrane svojih članica već da bi drugu državu prisililo na prestanak tlačenja pobunjeničke etničke manjine. NATO je to učinio uglavnom po vlastitoj ovlasti, što zapravo znači na američku inicijativu. On je to učinio, iako su dva člana UN-ova Vijeća sigurnosti, Rusija i Kina, rekli da će staviti veto na rezoluciju o odobrenju savezničkog napada. NATO nije tražio UN-ovo odobrenje. Washington to smatra presedanom za novi NATO koji bi rješavao različite postojeće i buduće probleme u Europi i izvan nje. To ide dalje od balkanskih nemira do proliferacije oružja masovnog uništenja, kao u Iraku, Iranu i Južnoj Aziji te međunarodnog terorizma i trgovine narkoticima. Ta nova vizija NATO-a predviđa njegovo proširenje na istočnu i baltičku Europu, kao i moguće prihvaćanje same Rusije, ako se ta zemlja stabilizira. Zbigniew Brzezinski, u svojoj posljednjoj knjizi ('Velika šahovska ploča') savez promatra kao instrument 'integrirane, sveobuhvatne i dugoročne geostrategije za čitavu Euroaziju' u kojoj bi NATO na posljetku dosegao Aziju, u kojoj bi novi savez pod vodstvom Amerike povezao pacifičke države i azijski jugoistok. U posljednjih nekoliko dana Washington je najavio planove o novim odnosima s jugoistočnom Azijom prema kojima bi Sjedinjene Države dobile pristup vojnim bazama u azijskim zemljama u zamjenu za financijsku pomoć pri kupovini američkog oružja. (...) Pentagon je također najavio da traži nove 'lokacije za djelovanje' u Srednjoj i Južnoj Americi koje bi zamijenile baze u Panami (one se napuštaju jer Sjedinjene Države prepuštaju nadzor nad Panamskim kanalom). Sve to čini iznimno ambiciozni novi globalni program. Clintonova vlada prepravlja NATO i ponovno određuje njegovu misiju kako bi ga učinila instrumentom američke angažiranosti u ulozi svjetskog mirotvorca i policajca. UN u tome ima ulogu, kaže dužnosnik, 'koliko je to moguće', no novo određenje NATO-a vjerojatno će uključivati mogućnost djelovanja bez UN-ova mandata. Taj program ima mnogo potpore u američkoj vanjskopolitičkoj zajednici no o njemu se nikad nije ozbiljno raspravljalo u Kongresu ili širom zemlje. Budući da se očekuje da će europske članice NATO-a preuzeti aktivne iako podređene uloge, poput saveznica na Bliskom istoku, u Aziji i Južnoj Americi, to pitanje nije samo američko pitanje već saveznički problem. To je jednako globalizaciji američke strategije, sličnoj gospodarskoj globalizaciji. Riječ je o prepuštanju nekim veličanstvenim američkim zamislima o međunarodnoj integraciji pod američkim vodstvom, koje su prisutne od vremena Theodorea Roosevelta i Woodrowa Wilsona. Želi li američka javnost platiti i žrtvovati se za takvu vanjsku politiku otvoreno je pitanje. To je razlog zbog kojeg je program domaći rizik. Jednako je važno što će saveznice od toga učiniti. Bivši britanski konzervativni ministar obrane, Michael Portillo, nedavno je napao one europske saveznice koje žele da Europa ima odvojen obrambeni i sigurnosni identitet, a 'čiji su širi projekti', kao što je rekao, 'uspostavljanje europskog bloka moći koji svijetu nudi alternativu gospodarskoj i vanjskoj politici Amerike'. Premijer Tony Blair jedan je od onih koji govore o ojačanoj europskoj obrambenoj kooperaciji. No u Europi ima mnogo onih koji se slažu s g. Portillom. To je pitanje koje bi moglo podijeliti NATO, ali i Europu."