IL MANIFESTO 24. XI.-POLITIKA U SPORTU

ITALIJA IL MANIFESTO 24. XI. 1998. Lopta zatočenik, od Videle do Tuđmana "(...) Na području Italije, nogomet, povlašteni demokršćanski posjed tijekom pola stoljeća, uvijek bi si začepio nos i nastavljao dalje (kao i tenis, s jedinim Davis Cupom kojega su 'azzurri' osvojili upravo u Santiagu 1976., unatoč snažno iskazivanoj volji naroda koji nije htio da se odigra utakmica sa Čileom). Najbliži presedan, međutim, seže samo tri godine unatrag. Kada je predsjednik FIGC-a, talijanskog nogometnog saveza, Mataresse, zatražio od UEFE da premjesti kvalifikacijsku utakmicu za Europsko prvenstvo protiv Hrvatske: 'iz moralnih razloga, ne želimo igrati u Zagrebu dok se u blizini još uvijek puca'. Predsjednik Tuđman se tada raspalio nacionalističkim ponosom. 'Nema nikakvih sigurnosnih problema, to je samo prljava talijanska propaganda', kazao je. Talijanski nogometaši prvo su se protivili utakmici, ali se slučaj kasnije ispuhao (i zbog ustrajanja UEFA-a), pa je 8. listopada 1995. u Splitu Italija, koju je vodio Sacchi, odigrala izjednačeno 1-1 s Hrvatskom. Još prije toga europski su vladari nogometne lopte pristali na jednu promjenu mjesta održavanja, kada utakmica Crvena Zvezda-Olympique Lyon, u kupu UEFA, nije bila odigrana u Beogradu (usred rata) nego je bila premještena na neutralni teren u Bukurešt. (...)", piše Flaviano De Luca.