FR 1. XII.LA CROIX - O RASNOJ DISKRIMINACIJI

FRANCUSKA LA CROIX 1. XII. 1998. Rasna diskriminacija muči istočnu Europu Ako se promatra stanje u državama istočne Europe, u vezi s rasnom diskriminacijom, može se uočiti da zbivanja u tom srednjem, istočnom i balkanskom dijelu europskog kontinenta obiluju metežima. Oni nisu izolirani, a nisu ni presedan. Od pada Berlinskoga zida (studeni 1989.), tamo se javljaju tradicionalne etničke svađe, i to istodobno s razvojem demokracije. Nacionalističke politike pune mržnje pojavljuju se na površini na ostacima srušenih totalitarističkih režima kao da nam žele reći: 'Domoljubi svih zemalja, razjedinite se!'. Nijedna država u tom području sukoba ne može za sebe tvrditi da je nedužna čim se postavi pitanje o rasnim izgredima i napadima na poštovanje prava čovjeka i naroda, kao da čovjek može naučiti samo na vlastitoj patnji. A evo i nekoliko tužnih primjera: Srbi i Albanci u dramatičnom ratu koji se odvija pred našim očima na Kosovu, Hrvati i Srbi u Hrvatskoj, Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini, Makedonci-Slaveni i Albanci u Makedoniji, Rumunji, Mađari, Turci i Tatari u Rumunjskoj, Gagauzi, Moldavci i Rusi u Moldaviji, Bugari, muslimanski Pomaci i Turci u Bugarskoj, Slovaci i Česi, status Rusa u Estoniji i Letoniji, Albanci i Grci u Albaniji, Cigani, Romi u cijeloj toj regiji, Rusi i Čečenci sa svojim ratom i izbjeglicama... A UN-ova izvješća, izvješća Vijeća Europe, Europske unije, OESS-a i nevladinih udruga govore o onome što smo i mi sami vidjeli na terenu te potvrđuju da tamo ima svih vrsta kršenja prava čovjeka i manjina. Brojni su uzroci sukoba. Ja bih ipak prednost dao jednome, a radi se o kulturalnoj varijabli... Ne radi se o ideološkom ili političkom rasizmu, osim možda prema Ciganima (Romima). I jučer i danas, prije bi se moglo reći da smo svjedoci traženja identiteta s geopolitičkim ciljevima, a to je istodobno način za utemeljivanje nečega, ali i za zatiranje, a poziva se na govore o svekulturalnom povezivanju prema jeziku, vjeri, zemljopisnom smještaju, povijesti, teritoriju i statusu naroda. No, problem je u tome što takav diskurs sam po sebi podrazumijeva i isključivanja svake vrste, a i ratnički je nastrojen, jer hvaljenje jednoga ne ide bez omalovažavanja drugoga. Jedno se nastoji ukorijeniti, a ono drugo iskorijeniti. Sukobi u tim državama uglavnom su ratovi civilizacija, kojih je u povijesti bilo mnogo, i zbog toga je važno proučavanje mentaliteta na jednoj i drugoj strani. Određujući pojam civilizacije, Jean Rostan piše: 'Sve što je čovjek pridodao čovjeku nazivamo civilizacijom'. Tijekom nekoliko posljednjih godina neosporno je da smo postali svjedoci promicanja i uvođenja norma u području pravne države, demokracije, javnih sloboda te prava čovjeka i manjina. Stoga se može reći da, gledano pravno, normativno i institucionalno, države europskog istoka koje su, globalno gledajući u opasnosti, ipak idu dobrim putem. Poteškoće leže u bolima i ranama iz povijesti prepunoj sukoba i tragedija. Zbog toga ne postoji volja, volja naroda, a strašan je i nedostatak želje za životom. Suočeni sa stalnim poteškoćama, trebali bismo zamisliti kulturu mira usmjerenu na dostojanstvo, ravnopravnost i bratstvo među narodima koja bi, kao zadatak, trebala imati liječenje pomirbom uzburkanih sjećanja na povijest, ali poštujući povijest i napuštajući začarani krug pobjeda i osveta", piše Joseph Yacoub, profesor političkih znanosti na Katoličkom sveučilištu u Lyonu.