DIE WELT-STRASBOURG SE MORA USUDITI-17. XII.

NJEMAČKA DIE WELT 17. XII. 1998. Strasbourg se mora usuditi "Bez određene sklonosti za samosakaćenje, pri običnom se ustajanju ne mogu slomiti obje noge. To je jasno i time je najveća slabost europskog parlamenta postala i javnom. Europski zastupnici nisu opsjednuti vlašću, nego zaboravljaju svoju vlast, a uz to su i nespretni. Žele poštedjeti 'Europu', a baš time dopuštaju da joj se naškodi. Zbog svega što je u posljednje vrijeme postalo opće poznato o nezgodama i nepravilnostima europskoga povjerenstva, u skoro svim zemljama članicama EU-a ministar bi bio smijenjen s dužnosti. No, 20 bruxelleskih povjerenika ipak nisu ministri. Ali skandal je što su, ako se ne dogodi čudo, mirno izišli s današnjeg glasovanja o rasterećenju proračuna. Taj se skandal ne može opravdati time da za europski parlament u Strasbourgu pobuna nije nimalo jednostavna. No, zastupnicima se mora uzeti u obzir to što su mogli birati samo između udarca u bradu i atomske bombe, ako se nisu htjeli upustiti u svađu sa šarenom postrojbom Jacquesa Santera. Budući da zemlje članice tako hoće, parlament ne može otpustiti pojedine povjerenike nego samo cijeli kolegij, izglasavanjem nepovjerenja - dakle i one koji poput časnog financijskog povjerenika Liikanena pokušavaju unijeti svjetlo u mračan kut. Žele odvagnuti koristi i nedostatke, kao kod svake atomske bombe. No, utoliko je skandaloznije što parlament očito još nema hrabrosti za borbu šakama: ne rasteretiti za proračun iz 1996. ostavilo bi im otvorena vrata za povlačenje. Ipak bi to bila pljuska - i znak da su napokon došla nova vremena: 'Pazite, povjerenici, promatramo vas i ako bude potrebno, javno ćemo vas prokazati.' No, europski parlament svoju prošlost nosi poput kompleksa: kad još ništa nije morao odlučivati, pametna je taktika bila pobratiti se s povjerenstvom kako bi u državama članicama dobio veće ovlasti. U društvu s Bruxellesom to mu je i uspjelo. No, stari je savez trebalo odavno prekinuti. Emancipirani parlament ne treba saveznike s druge strane stola. A povjerenstvu treba kritika i nadzor, jer mu se jako povećao svakodnevni utjecaj. Iz toga ipak ne može nastati model klasične diobe vlasti, jer povjerenstvo nije vlada. Na posljetku države članice stvaraju zakone EU-a, a one nisu odgovorne europskom parlamentu. No, bruxelleski službenici sve u svemu ipak su više nego samo upravna vlast Europe. Preko Bruxellesa nam dolazi između 50 i 70 posto svih unutarnjopolitički relevantnih odluka. Nacionalnim su parlamentima potpuno oduzeta već mnoga područja, nad njima bdije za sada samo 626 europskih zastupnika. Napokon se moraju usuditi" - drži Nikolaus Blome.