FR10. XII.N. OBSERVATEUR-SAD PRISLUŠKUJE

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 10. XII. 1998. Kako nas Amerika špijunira List donosi opširni podlistak novinara Vincenta Jauverta u kojemu se opisuje na koje sve načine američke obavještajne službe prisluškuju svjetske telekomunikacijske sustave i kojim satelitskim sustavima fotografiraju naš planet. Evo što, među ostalim, Jauvert otkriva: "Veliki dio europskih komunikacija presreću američke tajne službe. Tu tešku optužbu javno je u rujnu ove godine izgovorio Europski parlament u Strasbourgu. Radi li se tu o protuameričkoj paranoji? Ne. Bijela kuća sve može špijunirati. Ili gotovo sve. Za što SAD-u služi njegovih 100 tisuća specijaliziranih tajnih agenata, njegovi deseci špijunskih satelita i divovske banke podataka? Kako on obrađuje tisuće razgovora i fotografija koje svakoga dana prikupe njegove tajne baze? (...) Sve čuti? Sve vidjeti? Jedna priča, iz ne tako daleke prošlosti, a tek sada otkrivena, najbolje pokazuje svemoć američkih obavještajnih služba i korist koju od njih ima američki predsjednik. Priča započinje 19. kolovoza 1991. u Moskvi. Bijesni zbog raspada sovjetskog carstva, zapovjednici KGB-a i Crvene armije preuzimaju vlast u Kremlju i izjavljuju da se Mihail Gorbačov naglo 'razbolio' i da 'nije sposoban' za vođenje države te da se odmara u svojoj dači na Krimu. Cijeli svijet ostaje bez daha. George Bush najprije daje dvosmislenu izjavu u kojoj ne osuđuje državni udar. Direktor CIA-e mu je malo prije toga pokazao fotografije snimljene sa špijunskoga satelita na kojima se vidi što se sve događalo s Gorbačovom, a on je zaista u kućnom pritvoru i ne može doći u Moskvu. Nova će se vlast možda održati. Bush želi dobre odnose u budućnosti. A što se tiče prijatelja Mihaila, ah, što se može... No, nekoliko sati kasnije, ton njegova govora bitno se mijenja. Bush oštro osuđuje državni udar i odbija priznati nasilnike u Kremlju. A između njegove dvije izjave, NSA (National Security Agency) mu je podnio novo, tajno izvješće. NSA je presreo i dešifrirao sve telefonske razgovore pobunjeničkih vođa u Kremlju. U tim se razgovorima vidi da su oni nesložni i da nisu sigurni u sebe. A što je još gore, zapovjednici sovjetske vojske nisu uz njih, većina njih čak ne želi ni odgovoriti na njihove telefonske pozive. Tako Bush, prije svih ostalih na kugli zemaljskoj, zna da taj državni udar vjerojatno neće uspjeti. I može bez ikakve opasnosti osuditi njegove vođe i nastupiti kao nepogrešivi i hrabri vođa slobodnoga svijeta. A prije nego što je konačno otišao iz Bijele kuće, Bush nije zaboravio zahvaliti obavještajnoj službi za sve usluge koje mu je pružila za vrijeme predsjedničkoga mandata. U sjedištu te ustanove, u Fort Meadeu, vojnoj bazi kraj Washingtona, dao je javnu izjavu koja je prilično neuobičajena: 'Kao predsjednik SAD-a, uvjeravam vas da je prisluškivanje glavni čimbenik u procesu donošenja odluka na području vanjske politike'. 'Glavni čimbenik'! (...) Kako opisati tu nevjerojatnu i tajnu silu u službi Bijele kuće? Počnimo s prisluškivanjem. NSA, neovisna organizacija koja je za to zadužena, mnogo je bogatija od CIA-e. NSA zapošljava najmanje 100 tisuća ljudi u svijetu i raspolaže realnim proračunom koji neki procjenjuju na više od 16 milijarda dolara. A njezine mogućnosti? John Pike, stručnjak za obavještajnu djelatnost u Savezu američkih znanstvenika, kaže smijući se: 'To je vrlo jednostavno. Danas golema NSA prisluškuje sve ili gotovo sve. Recimo da 95 posto svih komunikacija prolazi kroz golema računala. Da, gotovo svi telefonski razgovori, poruke upućene telefaksom, elektronička pošta i informatizirani prijenos poruka, sve se to prati i prisluškuje'. Ne slažu se baš svi u toj procjeni. Ali je jasno da je taj postotak vrlo visok. U jednome od svojih rijetkih intervjua, zapovjednik NSA priznao je da ta agencija obrađuje toliko informacija koliko ih ima u Biblioteci američkoga Kongresa, a ona je najveća na svijetu, i to svaka tri sata. Taj golemi priljev dolazi ponajprije iz tajnih baza koje 'prisluškuju' telekomunikacijske satelite (uglavnom satelite Intelsat). SAD ima pedesetak takvih postaja u dvadesetak država na svih pet kontinenata. Najvažnije se nalaze u Velikoj Britaniji, na Novom Zelandu, u Japanu, Njemačkoj i Australiji. U Pine Gapu postoji dvorana s računalima koja je toliko velika da operatori na tim računalima međusobno moraju komunicirati uz pomoć radiouređaja. Te su baze strahovito djelotvorne. One 'špijuniraju' komunikacijske satelite na dva načina. Ili izravno presreću njihov signal kad silazi na Zemlju, ili prihvaćaju 'berbu' od špijunskih satelita koji su postavljeni odmah kraj komunikacijskih satelita i koji presreću telekomunikacijski promet. Ti svemirski špijuni imaju čudna imena poput Mercurya, Mentora ili Trumpeta, a vrebaju i na svako odašiljanje radio valova sa Zemlje. Zahvaljujući svojim golemim antenama (veličine nekog nogometnog igrališta) oni mogu hvatati čak i valove koje odašilju relejni odašiljači mobitela. Navodno postoji devet tajnih geostacioniranih satelita u putanji oko Zemlje, a dva se nalaze iznad Europe, i prikupljene podatke šalju u golemu bazu u Menwith Hillu u Velikoj Britaniji. (...) Prema riječima svih stručnjaka koje smo upitali za mišljenje, čak i onih koji su vrlo bliski agenciji NSA i nimalo nisu skloni paranoji, očito je da svaki put kad telefoniramo u inozemstvo i kad čujemo odjek u slušalici (znak da se veza ostvaruje uz pomoć satelita) taj razgovor obrađuje NSA u svojim bazama na tlu. A što je s podmorskim kablovima? Njima je uspostavljena većina tradicionalnih telefonskih veza. Za prisluškivanje tih kablova jedna je američka podmornica postavila 'prislušno crijevo' na 5000 metara dubine. Tehnički teško, ali vrlo jednostavno rješenje, gledano sa znanstvenog stajališta. Danas se rabe optička vlakna, kod kojih stari načini špijuniranja ne djeluju. Može li se i njih slušati? Može, kažu brojni stručnjaci. Neki vjeruju da je NSA izmislila sustav za presretanje tih komunikacija, a postavila ga je ispod površine mora, na točno određenom mjestu, gdje se odvija 'ubrzavanje' komunikacije. A drugi kažu da NSA djeluje u dogovoru s telekomunikacijskim tvrtkama i da prisluškuje na relejnim postajama, pri izlasku optičkog kabla ispod oceana. (...) 'Naravno da domoljublje i interesi slamaju bilo koju tvrtku koju NSA zamoli za suradnju', objašnjava jedan bivši djelatnik agencije NSA. (...) Kako se obavlja selekcija? U prvom redu, prema telefonskim brojevima. Neke brojeve NSA sustavno prisluškuje (važna veleposlanstva, predsjedništva, ministarstva nekih država), a ostale prema okolnostima (hoteli, velike tvrtke, međunarodne konferencije). Ali i uz pomoć prepoznavanja glasa. Velika računala Cray te agencije mogu automatski prepoznati boju glasa tisuća osoba: terorista, političara, diplomata... A i 'korisnici' te agencije (CIA, State Department, Ministarstvo obrane i Ministarstvo gospodarstva) sastavljaju popis ključnih riječi koje, čim se pojave u nekom razgovoru, automatski uključuju snimanje razgovora. (...) Ali to nije sve. Ima i gore od toga. U nekim slučajevima, osobito kad je riječ o radio-valovima malih duljina, mora se prisluškivati iz velike blizine. Tada treba djelovati na samom mjestu događaja, u inozemstvu. Za to su NSA i CIA zajedno osnovale elitnu tajnu postrojbu, Special Collection Service. Pod zaštitom diplomatskih putovnica, ti stručnjaci mogu iz pojedinačnih malih dijelova sastaviti sustav za prisluškivanje u američkim veleposlanstvima i konzulatima. Katkad je riječ i o saveznicima iz Commonwealtha, budući da te države ne sumnjiče za špijunažu, pa oni obave te operacije, kao što piše bivši pripadnik kanadske obavještajne službe Mike Frost u knjizi objavljenoj u Ottawi 1994. (...) Još jedno 'časno' područje djelovanja je praćenje sukoba. U srpnju 1990. sateliti Keyhole zabilježili su razmještanje iračke vojske na granici s Kuvajtom. Šest dana prije napada infracrveni senzori primijetili su i dopremanje vode, goriva i streljiva. Jednako tako, prema pisanju 'The New York Timesa', NSA je nedavno uputila na desetke svojih špijuna na Kosovo kako bi nadzirali povlačenje srpske vojske i utvrdili što ona zaista namjerava učiniti. Ali sva ta suvremena tehnologija ne može zamijeniti političku odluku i moral. U srpnju 1995. godine Keyhole sateliti zabilježili su pokolje kod Srebrenice, ali Bijela kuća nije učinila baš ništa. (...) Washington se svojim obavještajnim mogućnostima koristi i kao sredstvom za pritisak u mirovnim pregovorima. Jedan stručnjak objašnjava: 'Kao što je poznato, CIA jamči za dio sporazuma između Yasera Arafata i Benjamina Netanyahua. Što to znači? Pa to znači da je na ovaj ili onaj način pokazala satelitske snimke Hamasovih logora za uvježbavanje, a možda i snimke razgovora palestinskih terorista. A CIA je odigrala određenu ulogu i pri potpisivanju sporazuma između Bosne i Srbije, u Daytonu". U nastavku članka autor piše da cijeli taj sustav ipak nije nepogrešiv i svemoćan, što najbolje dokazuje indijsko-pakistansko nuklearno natjecanje i napadi na američka veleposlanstva u Africi, a sve zato što tehnička sredstva prikupe toliko fotografija da je osoblje u obavještajnim bazama njima pretrpano i ne stigne ih sve podrobno analizirati. A tu je i opasnost koju znače novi programi za kodiranje poruka na internetu.