TAZ-PROŠIRITI I PRODUBITI-14. XII.

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 14. XII. 1998. Proširiti i produbiti "Kad je nedavno jedna prijateljica Španjolka htjela sklopiti brak s Nijemcem, bez problema joj je to uspjelo samo u Danskoj. Španjolske su i njemačke vlasti tražile obiteljsko stablo od oboje, potvrdu o ledičnosti ovjerenu od strane dvojice svjedoka i izvode iz matičnih knjiga rođenih. Dakako, na jeziku svakoga od njih. I dakako prijevod zakletog tumača. Danskim državnim službenicima bio je naprotiv dovoljan dokaz da su oboje u Danskoj proveli tri noći. Za tri tjedna građani dobivaju zajedničku valutu, no ne povezuju ih zajednička osnovna državljanska prava ni zajednička politika. Njihovi šefovi država i vlada do sada se nisu mogli složiti ni oko zajedničkog ustava niti o demokratskom ozakonjenom suodlučivanju Europljana u njihovoj uniji. Zemlje članice su se doduše usuglasile sporazumom iz Amsterdama da će EU reformirati i približiti građanima. No to će malo promijeniti na tomu da EU kao čisto gospodarskom i monetarnom savezu nedostaje politička spona. Priliku da ju postave, države EU-a dobile su proširenjem unije. Godinama je vrijedio europski poučak: 'Ili proširiti ili produbiti'. No istočne i srednje europske države mogu biti primljene samo ako se EU prije toga pozabavi samom sobom. Prošlost pokazuje da se samo s gospodarskim napretkom ne mogu riješiti politički problemi. Tek kad EU bude sposobna za zajedničku vanjsku politiku, postojat će barem izgledi da se riješe krize na vanjskim granicama - primjerice s Balkanom. I unutar EU-a postoji dovoljno sukoba koji se mogu prevladati samo zajedničkom strategijom. To počinje od kravljeg ludila i seže do masovne nezaposlenosti u nekim regijama. I pojačani nacionalizam i otvoreni rasizam ugrožavaju zamisao Europske unije. Toj će se opasnosti države EU-a moći suprotstaviti samo ako zajednički uspiju srušiti ideologiju nacionalne države. No razvitak teče drukčije. Razmjerno utjecaju europskih ustanova na do sada suverene države, raste želja za moći nacionalne države. No EU ima priliku samo ako njezinu suverenost priznaju sve države članice. Europski parlament mora dakle ojačati i dobiti prava koja obično imaju nacionalni parlamenti, kao što je primjerice podnošenje zakonskih prijedloga i rasprava i zaključci o proračunu. Parlament za Europu ipak bi se trebao sastojati od Europljana, ne od zastupnika mnogo malih država. Vrijeme je da stranke sastave izborne popise koji prelaze granice i da se zastupnike za EU bira širom Europe. Ako se jedna europska zastupnica iz Potsdama založi za tekstilne radnice iz Portugala, u njezinom joj biračkom okrugu to neće donijeti niti jedan glas. Ako se s druge strane jedan zastupnik iz Andaluzije u parlamentu EU-a zalaže za unaprjeđivanje istočnonjemačkih pokrajina, korisnici u Brandenburgu za to uopće i ne znaju. Odustanak od zemaljskih razmjera dobro bi činio i povjerenstvu EU-a. Njegovi članovi doduše već rade za svih 15 država EU-a na ujedinjenoj Europi, ali ih ipak obavija smrad nacionalne štale. Smrad bi se mogao jednostavno ukloniti kad povjerenike više ne bi slale zemlje, nego bi ih birao parlament EU- a. Federativna Europa u kojoj nacionalnosti više nemaju nikakvu ulogu, bit će to važnija što će više država stupiti u EU. Broj mjesta u parlamentu ograničen je na 700, broj koji je - uz pretpostavku dosadašnje podjele po ključu - popunjen pristupom Poljske. Od 10. studenoga službenici povjerenstva EU-a već pregovaraju o načinu pristupa pet istočnoeuropskih država i Cipra. Za najviše šest godina te će zemlje postati članicama EU-a. Na njima ne smije i neće ostati. Balkanske države također pripadaju Europi a time i EU-u, kao i Latvija ili Litva. Cipar će moći pristupiti EU-u kada prestane sukob zbog otoka između Grčke i Turske. To pak pretpostavlja da će Turska što je moguće prije dobiti sigurno obećanje za pristup u EU. Zemlju doduše od Europe dijele dvije tektonske ploče, a zasad i politički i gospodarski odnosi. No prije 20 godina nitko nije mogao zamisliti da će Španjolska u najkraćem roku postati čvrsta demokracija sa sposobnim gospodarstvom, podjelom vlasti i autonomnim regijama. Pa iako je zemlja uhvaćena u kršćansko- zapadnjačke tradicije, duh prosvjetiteljstva je do kraja XX. stoljeća mlako obavijao Iberski poluotok. Ni u Turskoj nije puno drukčije. Oni koji malodušno upozoravaju da je Turska muslimanska, pa stoga ne pristaje u Europu, time istodobno odbijaju i Bosnu. No zbog kojih razloga Bosna ne bi trebala pristupiti EU-u? Europa nema granica, osim onih koje je sama postavila. Njihovo je proširivanje u prirođenom interesu EU-a i njezinih građana - ne samo zbog osiguranja gospodarskoga rasta i standarda života. Svako proširenje federacije pridonosilo je blagostanju nacionalnih gospodarstava i time jačalo političku ravnotežu unutar zemalja i u Europi. Gospodarski stručnjaci suglasni su da je Europa jedino područje na svijetu koje će idućih godina pokazivati stabilan gospodarski rast. U proširenju EU-a je i politička šansa. Ona države prisiljava da se bave same sobom i da izrade i provedu reformske prijedloge za demokratsku cjelovitu Europu, koji su skicirani u Agendi 2000 i u sporazumu iz Amsterdama. Ovlasti ustanova EU-a produbit će se samo ako se EU proširi. Njemačka od 1. siječnja, kada preuzme predsjedavanje ministarskim vijećem EU-a, ima priliku ubrzati taj proces istodobnog proširenja i produbljenja" - zaključuje Ulrike Fokken.