ŠV12.XII.NZZ:EU I EUROPSKI INTERESI

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 12. XII. 1998. Europa u globaliziranom svijetu "Ovoga su se tjedna ministri vanjskih poslova članica NATO-a i poglavari država u sastavu EU ponovno pozabavili budućim oblikom Europe i njezinom ulogom u svijetu. Pogled je usmjeren u budućnost; savjetovanja su usredotočena na strategije koje bi mogle obilježiti razvoj u sljedećim desetljećima. Iako se uoči svršetka ove godine čini da je sve mirno, a običan građanin ne osjeća naznake 'kriznog zgušnjavanja prijepornih točaka', očito je Europa ipak i dalje zahvaćena procesom političkog i gospodarskog preobražaja koji stvara velike probleme sadašnjim vladama 'srednjeg rješenja'. Dok NATO usprkos svim zvižducima očito bez ikakvih trzavica dovršava prvu fazu svog proširenja na istok, iste europske vlade ulažu u okviru EU veće napore u procesu varenja vojnog oklopa za Stari Kontinent. Poklopilo se puno čimbenika: kasne posljedice raspada Sovjetskog Saveza, pojačane napetosti prema vodećoj sili i zaštitnici na zapadu, pritisak međunarodne konkurencije, untarnje poteškoće u zapadnoj Europi, s jedne, i proces političke integracije i prijam novih članica s istoka u transatlantske i europske institucije, s druge strane. Mir vara. Na Balkanu sukobi i dalje tinjaju, odnosi prema Turskoj, koja u regiji traži nove prijatelje, opasno su hladni, a čini se da je i na doslovno Bliskom istoku ponovno puno toga postalo nestabilno. Nakon sloma Sovjetskog Saveza zapadnoeuropske države nastoje od vremena do vremena pokazati veću samostalnost u globalnoj politici. No, nakon debakla u Bosni, čije se posljedice još osjećaju, zapadna Europa postala je ponovno jako svjesna svoje političke i materijalne slabosti i svoje ovisnosti o Americi. Obilježavanje samostalnosti rijetko je kada prelazilo stadij pokušaja izgradnje prepoznatljivog profila. Ipak, pozitivnih navještaja ne nedostaje. Zanimljiva je pojedinost da je NATO, koji je po udžbenicima međunarodnih odnosa trebao neprijatelja, fleksibilniji u procesu preustrojavanja od EU. U zapadnom savezu isti zapadni Europljani pokazuju veću spremnost na donošenje odluka nego u Europskoj uniji kada je riječ o prijamu njihovih istočnoeuropskih i zapadnoeuropskih susjeda. Možda uzrok leži u prirodi vojne sfere, a možda i u nazočnosti često nepopularnih Amerikanaca, koji Europljanima najtoplije preporučuju da se usredotoče na bitne stvari. Proširenje NATO-a na istok i odnos prema Rusiji u tom kontekstu čine, među ostalim, onaj vanjskopolitički rezultat Clintonove uprave, koji najviše otkriva stratešku perspektivu i polučit će dugotrajne posljedice. Politički ujedinjena Europa - bude li stvorena - neće moći trajno založiti svoju sigurnost Americi niti se uzdati jedino u djelotvornost vodeće sile. Nova inicijativa britanske i francuske vlade, usmjerena na konačno promicanje starog projekta samostalne europske obrambene organizacije, zaslužuje potporu. Bude li još dopunjena spremnošću na izdvajanje još više sredstava iz proračuna za obranu, mogle bi biti uklonjene određene sumnje u ozbiljnost europskih sigurnosnih nastojanja. S druge strane Atlantika europska nastojanja, usmjerena na veću samostalnost, tradicionalno izazivaju miješane osjećaje. Pretjerana nastojanja rezultirat će gubitkom američkog utjecaja u Starom svijetu, a nedostatna će prisiliti Amerikance da sami preuzmu na svoja leđa teret sile reda. Uloga 'nevoljkog šerifa' nije više tako suprotna američkom identitetu kao početkom ovog stoljeća, ali vođenje globalne politike zahtijeva mudro manevriranje euroazijskom ravnotežom moći i djelotvoran odnos prema političkim i materijalnim resursima. Pritom se valja prisjetiti da Sjedinjene Države baš i nisu najbogatija nacija na svijetu kada je riječ o stanovništvu i prirodnim bogatstvima. Geopolitička razmatranja dovest će prije ili kasnije svaku vladu u Washingtonu do uvjerenja da samo ujedinjena i djelotvorna Europa može biti pouzdan i moćan saveznik. Poput svojih prethodnika, i sadašnji Predsjednik odnedavno zastupa stajalište da Europa mora preuzeti veću odgovornost i bar biti sposobna gasiti požare u vlastitom stražnjem dvorištu. Američka državna tajnica Madeleine Albright pozvala je u Bruxellesu europske saveznike da ne ograničavaju svoju perspektivu samo na vlastito prednje dvorište već da se pozabave i onim problemima, koji se javljaju i u najudaljenijim svjetskim regijama i mogu utjecati na europske interese. Europa još nije dosegla tu fazu; oko tih se pitanja otvaraju poznate strateške razlike u mišljenjima. Neki saveznici i, naravno, Rusija, sumnjiče Washington da posredstvom proširenja NATO-a i revizije strateškog koncepta pokušava pribaviti instrument za vlastiti globalni utjecaj i razvoj moći te za promicanje posve američkih interesa. U osvrtu na te sumnje, Albright je u Bruxellesu naglasila da ne želi mijenjati Sjevernoatlantski sporazum niti NATO-u osigurati globalnu ulogu. No, i prijetnje su globalizirane, upozorila je s pravom američka državna tajnica. Članice NATO-a mogle bi u budućnosti biti ciljevi napada u kojima će takozvane zločinačke države upotrijebiti rakete, opremljene oružjem za masovno uništenje. Američko-zapadnoeuropske razlike u mišljenjima nemaju samo stratešku dimenziju. Na Starom je Kontinentu jako popularno stajalište - koje je nedavno u Parizu iznio glavni tajnik UN - da NATO prije vojnih akcija izvan granica svojih država-članica mora zatražiti dozvolu Vijeća sigurnosti UN. Tko savezu osporava pravo na samostalnu dodjelu mandata - a to 'u načelu' čine pojedine europske članice saveza - riskira da radijus djelovanja NATO-a ubuduće određuju sile poput Rusije i Kine. Štoviše, najnoviji pokušaj rješavanja krize na Kosovu, koji je njemački ministar vanjskih poslova Fischer upravo prikazao kao iznimku od pravila, aktualan je primjer mogućeg nametanja okova NATO-u. Europa se sljedećih godina sigurno neće riješiti tog problema. Manje je važan sam po sebi retorički izlet vicekancelara iz redova zelenih na područje politike vezane uz atomsko oružje. Doduše, njegova je inicijativa o službenom odbacivanju inicijalne upotrebe nuklearnog oružja u novom strateškom konceptu NATO-a odbačena hladno i bez puno takta. No, činjenica da se njemački ministar vanjskih poslova sumnjive mirovno-političke prošlosti priprema donijeti odluku o strategiji oružja koje njegova zemlja ne posjeduje ali čijem postojanju štošta zahvaljuje, nije pretjerano pogodovala ugledu Njemačke u NATO-u. I EU se mora naviknuti na nove njemačke tonove. Napadi na autonomiju Europske središnje banke i zahtjevi za usklađivanjem poreznih pitanja i fiskalne politike nisu izazvali nezadovoljstvo samo u Londonu. Kada pak njemački kancelar Schroeder nakon svega toga sugerira i da Njemačka i te kako može sudjelovati u vođenju Europe, možda jača njemačku nacionalnu samosvijest i poboljšava osobne rezultate u anketama - ali time neće unaprijediti jedinstvo kontinenta. Europu nije moguće stvarati populističkim uzrečicama. Potreban je ustrajan naporan rad, o čijem uspjehu rječito svjedoči netom sklopljen sporazum između EU i Švicarske. Iako ni skidanje Agende 2000 s dnevnog reda nakon pravodobne unutarnje reforme EU niti odmjereno uobličeni strateški koncept NATO-a ne mogu zamijeniti nedostatnu spremnost na zajedničko djelovanje. Europa ima dovoljno institucija, organizacija i papirnatih očitovanja namjera. Sve je veća nestašica vlada koje bez obzira na unutarnjopolitička osporavanja promiču smisleno europsko ujedinjenje", zaključuje novinar.