A 12.XII.STANDARD ŽRTVE EU ZA NOVE ČLANICE

AUSTRIJA DER STANDARD 12. XII. 1998. Pomicanje koordinata "Odnosi između Njemačke i njezinih partnera u međuvremenu su se 'dijelom normalizirali', glasio je odgovor novoga njemačkog kancelara Gerharda Schroedera na pitanje kakvo je njegovo mišljenje o raspravi o odnosu prema zločinima nacionalsocijalista, koju je svojim govorom povodom dodjele nagrade za mir izazvao pisac Martin Walser. U Njemačkoj već tjednima bjesni rasprava žive li Nijemci - i kako - sa svojom krivnjom i moraju li je odgovorno imati na umu u svom odnosu prema partnerima. Posrijedi je posebni slučaj Njemačke. Nitko vjerojatno nije pretpostavio da će se pitanje o 'normalnosti' Njemačke, koje je načeo Walser, brzo izravno odraziti u političkoj praksi. Gotovo i nije moguće drugačije protumačiti Schroederove izjave da će pod njegovom vladavinom nastupiti promjena u europskoj politici jer njegova zemlja više nije spremna 'punih džepova' plaćati sve, kasnije 'prepečeno' u Bruxellesu. Smije li Njemačka biti 'normalna' i u sukobu oko financiranja, reforme i proširenja EU nastupati sa svojim zahtjevima poput svojih partnera? Gotovo nitko ne osporava da su ispravke u opterećenju pojedinih zemalja potpuno pravedne. Schroederov nastup nije bio toliko iritantan zbog tog zahtjeva već zbog tona kojim je on iznesen. Posrijedi je ironija sudbine: naime, upravo na tom istom sastanku na vrhu EU Helmut Kohl proglašen je počasnim građaninom Europe. Njemu treba zahvaliti što je opreznim riječima ispravio ono što neki olako pokušavaju pokrenuti. Kohl je podsjetio da ono 'što se mladim ljudima danas čini razumljivim samo po sebi' - društvo mira i blagostanja - 'ne može za političke vođe biti stvar koja se razumije sama po sebi'. Drugim riječima, Europa ni izdaleka neće pronaći svoj unutarnji mir sve dok podjela ne bude prevladana širenjem EU na istok. Dakle, u politici EU potrebna je i dalje velika doza taktičnosti, a Njemačka mora i dalje biti svjesna svoje posebne odgovornosti. Unatoč tomu, nije moguće previdjeti pomicanje koordinata u europskoj politici - one se nedvojbeno kreću u smjeru koji je pomalo nezgrapno naznačio Schroeder. Njemačka nije jedina zemlja koja polako postaje sve 'normalnija' u svojoj ulozi. Velika Britanija također se pod vodstvom mladog premijera Tonyja Blaira suočava s temeljitom promjenom u svojim odnosima prema kontinentu. Vjerojatno nije puki slučaj što će nakon Schroedera i Blaira uskoro kormilo držati još samo politički vođe rođeni nakon rata. Blair je u britanskim medijima proglašen 'reinkarnacijom Margaret Thatcher' jer se navodno protivi planovima svojih partnera o usklađivanju poreza u EU. Njegov glasnogovornik grubo je odbacio takve priče na sastanku na vrhu EU, skicirajući EU-credo svoga šefa sljedećim riječima: 'Priča da je Velika Britanija suprotstavljena kontinentu ili kontinent Velikoj Britaniji jednostavno je završena. Želimo zemlju uvesti u suvremene odnose s našim partnerima', kazao je on. Tony Blair ne želi ući samo u europrostor. Njegov veliki politički cilj jest pribaviti svojoj zemlji 'glavnu ulogu' u zajednici posredstvom razborite, kooperativne politike. Utakmica 'Velika Britanija protiv svih' trebala bi u sljedećem stoljeću postati prošlost. Posrijedi nisu loši izgledi za EU, iako zahtijevaju potpuno drugačiji način razmišljanja i učenja u međusobnim odnosima. Bit će potreban obzir, ponajprije prema budućim partnerima na istoku. Nadalje, bit će nužno i odreći se dijela bogatstva u ime njihova ulaska u EU", upozorava Thomas Mayer.