US I.H.T. 2. XII.OBLAK NAD EU DE-FR

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 2. XII. 1998. Olujni oblak nad EU-om "Sve dublji jaz između francuske i njemačke politike prijeti paralizom nastojanjima reformiranja Europske unije koja broji 15 država članica i prijeti blokadom planiranog procesa širenja EU-a kojim je bilo predviđeno primanje u članstvo do šest novih država članica u sljedećih nekoliko godina, uglavnom bivših komunističkih država s Istoka", piše William Drozdiak. Neslaganje Pariza i Bonna, čiji je odnos često opisivan kao motor koji potiče nastojanja za postizanje europskog jedinstva, objelodanjeno je u utorak, i to za veliki broj pitanja, nakon dvodnevnog sastanka na vrhu koji je ilustrirao kako suparnički interesi nacija dvije zemlje saveznice udaljuju jednu od druge. Unatoč grandioznoj retorici kojom se veliča bliski odnos među njihovim zemljama, francuski i njemački čelnici imali su veoma oprečna mišljenja o nuklearnoj energiji, planovima za europsku industriju oružja(...), zahtjevima Njemačke za smanjivanje iznosa koji uplaćuje u EU i odbijanju Francuske da prihvati bilo kakvo smanjivanje novčane potpore poljodjelstvu. Njemačke su vlade dosad bile sklone plaćati nerazmjeran udjel računa EU-a i prihvaćale su francuski politički vodeći položaj, očekujući zauzvrat mirenje i stalan napredak prema jedinstvu Europe. No jačanje moći poslijeratne Njemačke, koju utjelovljuje njemački kancelar Gerhardt Schroeder, signaliziralo je jasan prekid bezgranične njemačke novčane potpore Europskoj uniji. Na prvom sastanku sa Schroederom nakon njegovog stupanja na vlast (...) s novom vladajućom koalicijom Socijaldemokrata i Zelenih, francuski predsjednik Jacques Chirac i premijer Lionel Jospin otkrili su da je sadašnja njemačka vlada mnogo manje voljna popustiti francuskim željama nego njezine prethodnice i nastaviti financirati skupe projekte od kojih profitiraju uglavnom partneri Njemačke. Sastanak je okupio više od dvadeset ministara u namjeri da se rasprave gotovo svi oblici francusko-njemačkih odnosa(...). No deklarirana svrha revitaliziranja veza između dvije glavne države u Europi bila je, čini se, prevladana njihovim nepodudarnim stajalištima o ključnim pitanjima. Schroeder je naglasio da Njemačka(...)želi temeljito preispitivanje programa EU-a, poznatih kao Agenda 2000 (Plan 2000), i to do ožujka. No, na vrhu popisa, ustrajao je Schroeder, nalazi se zahtjev Njemačke za znatnim refundiranjem 12 milijarda dolara netto kojima svake godine pridonosi EU-u. I Njemačka želi smanjiti EU-ov program financijske potpore poljodjelstvu, i to tako da vlade država preuzmu veći dio tereta. No Francuska, koja prima veći dio novčane potpore poljodjelstvu nego ijedna druga članica, bilo kakvo smanjenje odbija kao politički neprihvatljivo. Schroeder i Chirac su objasnili kako su ujedinjeni u nastojanjima za širenje EU-a, no odbili su odrediti bilo kakve nadnevke i obznanili su da do daljnje ekspanzije ne može doći sve dok EU ne obavi složene financijske i institucionalne revizije koje bi omogućile primitak 20 ili više članica. "Francuska i Njemačka se slažu da Europa ne može završavati na svojoj istočnoj granici", kazao je Schroeder. "Želimo pregovore sa državama kandidatima koji bi trebali biti obavljeni na vrijeme". Chirac je kazao kako je "reforma institucija preduvjet, no kako to ne dovodi u pitanje našu volju za što bržim mogućim napretkom." Iako su Chirac i Schroeder prisegli na vođenje iste bitke za rješavanje krize zaposlenosti u Europi i na to da će bliskije surađivati na europskoj obrani, nisu se potrudili prikriti očite razlike koje se tiču mnogih drugih važnih pitanja. Najavljena namjera Njemačke da zatvori 19 nuklearnih elektrana imat će za Francusku ozbiljne posljedice i zaprijetiti joj gubitkom unosnih ugovora za recikliranje nuklearnog otpada kao i unosnih udruženih investicija u nuklearnu energiju. Francuska je izrazila i zabrinutost zbog njemačkog postavljanja u pitanje nuklearnih doktrina EU-a, uključujući i zahtjev ministra vanjskih poslova Joschke Fischera za zajedničku raspravu o tome da li bi NATO trebao prekinuti s prijašnjom politikom i prisegnuti da nikada neće biti prvi koji će upotrijebiti nuklearno oružje. Francuska je, kao i SAD, odbacila Fischerov poziv, držeći da bi opoziv upotrebe nuklearnog oružja nepopravljivo oštetio sposobnosti NATO-a za zastrašivanje protivnika. No Schroeder je branio svoga ministra vanjskih poslova, tvrdeći da će Njemačka iskoristiti svoje pravo za postavljanje ovog pitanja na dnevni red rasprave unutar vijeća saveznika. Što se pitanja imigracije tiče, Njemačka tvrdi kako ne može nastaviti primati više od polovice stranaca koji ulaze u EU i kako želi da i ostale zemlje, uključujući Francusku, prihvate veći dio osoba koje traže azil kao i imigranata. Francuska je odbila njemački zahtjev zato što se boji da bi prihvaćanje većeg broja stranaca potaklo rasne napetosti i više francuskih birača gurnulo prema Nacionalnoj fronti, stranci radikalne desnice."